Sunday, December 25, 2011

Dragi Deda Mraze, ove godine želim... Colu!

„Pred očima kupaca svakodnevno promiču milioni reklama dok kamioni s Coca-Colom prolaze ulicama, a mi do tada nismo obraćali pažnju na njihov dizajn, kako bi i oni prodavali proizvod“, napisao je Sergio Zyman  u uvodnim riječima za knjigu Emocionalno brendiranje – Marc Gobe.
Emocionalno brendiranje sastoji se od postizanja bliskosti brenda i potrošača, te davanja dugoročne vrijednosti proizvodu.

Zašto o Coca-Coli? Zato što Coca-Cola najbolje koristi praznično ozračje u kreiranju brenda.

Ako uzmemo u obzir činjenicu da Deda Mraza poznajemo u liku kakvog nam  Coca-Cola prikazuje, jasno je da nam od malih nogu ovo gazirano piće prirasta srcu, kroz dječije iluzije o Deda Mrazu, Sjevrnom polu, irvasima, poklonima... Prvi prikaz današnjeg izgleda Deda Mraza nacrtao je Thomas Nast u ilustraciji 3.01.1863, za izdanje novina Harper's Weekly. 1931. Coca-Cola je slaveći 35 godišnjicu svog popularnog napitka iskoristila lik Santa Clausa u reklamne svrhe, i postao je zaštitni lik ove multinacionalne kompanije.

Ko je onda ljubazni djedica kojeg vole djeca iz cijelog svijeta, djedica koji nam uljepšava božićne, novogodišnje praznike, djedica o kojem je snimljeno hiljade filmova....?
-         Brend kreiran po liku Posejdona iz grčke mitologije, u svrhu rasta prodaje gaziranog, bezalkoholnog pića Coca-Cola!
                                                                              
 
Dakle, riječ je o svršenom brendu, kojeg savremeno potrošačko društvo, „ne prihvata“ kao brend, nego lik koji je dobrodošao u njihove domove, porodice! Deda Mrazu se vjeruje u vrtiću, školi, na ulici, filmu... i ljudske emocije nikada neće prihvatiti ništa loše što bi ovaj lik mogao imati.
 
„Masovna histerija kupovanja svega i svačega, s prepunim izlozima iz kojih se smiješi dobroćudno lice veselog djedice s vrećom prepunom darova, potiče našu potrošačku maštu s jedinim ciljem kupiti još. Na tom nemilosrdnom civilizacijskom putu prema blagostanju i želji da imamo i više nego što nam je potrebno, jedna ideja o milosrđu, ljubavi i darivanju onih koji nemaju, začeta još u srednjem vijeku, nepovratno se izgubila.
Duh pomaganja i darivanja siromašnih, koji je bio smisao i životno opredjeljenje svetog Nikole, pretvoren je u potrošački praznik kojemu je cilj kupovanje.“ (Izvor nepoznat)

Jasno je dakle, da Deda Mraz predstavlja više od zaštitnog lica multinacionalne kompanije, već je i simbol vjerske propagande, u vremenu kada religija vuče konce u svjetskim previranjima i kreiranjima buduće historije.

U četvrtom razredu osnovne, išao sam sa školom u kino da gledam film „Pod zastavom Muhameda“. Ni dan danas mi nije jasno, zašto su me ko dijete vodili da gledam kako se Arapi kolju? Onda sam sutradan na TV-u gledao „Sam u kući“, i od tog „sutradan“ gledam ga i danas!


Djeci (svih vjeroispovjesti), lik Deda Mraza prirastao je srcima, i ponekad je teško djetetu muslimanu objasniti "kako Deda Mraz nije uspio smršati tokom Ramazana?"
Naravno, djeca će Coca-Colu piti dok ne shvate (jer im roditelji to nikad neće moći objasniti) da je domaći sok od drijena bolji!

Priznajem, da mi je ovo najgori Božić do sada, jer nisam uspio pregledati niti jedan božićni film! Ali zato cijeli dan u glavi imam melodiju iz Coca-Coline reklame. Samo bi još falilo da me Coca-Colin kamion udari dok prelazim cestu, pa da i Djeda Mraza i patuljke i irvase i … pošaljem u tri… na Sjeverni pol!

(Coca-Cola -"Brush Script MT", jer napisano drugim fontom nije u funkciji brenda. Kolegama komunikolozima preporučujem knjigu "Emocionalno brendiranje" - Marc Gobe.)

Wednesday, December 7, 2011

Kad sportskom komentatoru narede da komentira jezikom koji ne govori

Svi koji su gledali sinoćnji (06.12.2011.) pregled Lige prvaka na FTV-u, svjedočili su nastojanju sportskog komentatora Borisa Bilića da govori hrvatskim jezikom. Jezička različitost krasi ovaj naš „Jeruzalem u srcu Evrope“, ali glupost je ono što ga odlikuje.
Hrvati u Bosni i Hercegovini insistiraju na svom javnom emiteru, a dok ga ne dobiju i FTV može poslužiti, „da se koja prozbori i na 'rvackom“!
Hrvati koji rade kao novinari na FTV-u su vjerojatno SDP-ovi Hrvati i dio SDP-ove formule „Uvali im Komšića, pa probaj kasnije i Kukića“, pa je teško naći pravog Hrvata, neosunećenog, nezlatkovog.
Ali, nađe se jedan sinoć! Momčina, Boris Bilić! Babo mu, pardon tata, stari novinarski lisac, pa 'ajd da i mali radi na televiziji ko novinar. Dvije-tri godine nek' se vrti po redakciji, pa snaći će se. Al prođe od tad trin'est bajrama...
„Viči Borise svaku š'o moreš 'rvacku, i kad moreš i kad nemereš, ti viči, i ponovi je po nekoliko puta…“, reče neko iz Federalne opozicije Borisu, i on primi k znanju.
Počinje pregled. Već sam vidno razočaran jer je Porto remizirao sa Zenitom i ispao iz daljeg takmičenja u Ligi prvaka, a navijam za njih od osnovne škole i „četvrtice“ na Play Stationu!
Boris me (nas) pozdravi srdačno, i najavi prvi meč pregleda. 
Kontam, i nije neki komentator al bolje nego da mi Baho pjeni u ponoć.
Kako pregled odmiče, svjedočim komentarima da je lopta pogodila prečku (pa se sjeti da ne smije na bosanskom, i ponovi), da  je lopta pogodila gredu. A onda dobar šut Hulka, i lopta je iza gola (pa se sjeti da ne smije na bosanskom, i ponovi), lopta je iza vrata. Na stadionu je trideset hiljada, tisuća, gledalaca. Golman je dobio žuti karton, inače vratar kluba… i još desetak kroatizama koje je upotrijebio, pritom praveći i stilske greške.
Ne smeta mi, razumio sam čovjeka (pročitah negdje da je 70% sličnosti u jezicima isti jezik), ali sam protiv karikiranja na televiziji koju plaćam 7 KM mjesečno (sedam maraka za sedam serija koje idu svaki dan na BHT-u i FTV-u). 
Sreća je, recimo, što mu niko nije tražio da koristi i mađarski jezik.

Bolji je Boris komentator od Saše Vugdalića s OBN-a, (Kaže Vugdalić: „Đeki je u Manćester sitiju ovo ćetvrti pogodak…Čovjek afrikate ne zna, i neko mu da 90 minuta televizijskog  prostora.) al' obojica mogu svoju vještinu sportskog komentiranja okačiti mačku o rep.
I opsov'o bi i rek'o svašta, al bit će da sam još jedan od onih koji tjeraju Hrvate iz BiH (a nije ih Boban tjero govoreći da „Nije Hrvat ko ostane u Sarajevu“). 

A kad dobiju svoj javni emiter, bit će i novinara, i Lige prvaka, i zaleđa, vratnica, greda… samo neće imati ko da ga gleda – svi Hrvati su već u matici Hrvatskoj. Bolji život, bolji standard, evropski zakoni, maniri… a ti Borise, saznam li da ti od moje pretplate daju za komentiranje pregleda Lige prvaka, eto me pravo u redakciju!

Thursday, December 1, 2011

Šta žene misle o političkim liderima u BiH? (3)

(NAPOMENA: Proveo sam anketu među osobama ženskog pola, s pitanjem da opišu fotografije na kojima su  lideri vodećih političkih stranaka u BiH. Bilo je potrebno zanemariti njihovu političku, vjersku i nacionalnu pripadnost, te ih opisati iz ženskog ugla. Odgovore sam podijelio u četiri kategorije: Ponašanje, izgled, govor tijela i poželjnost. Odgovori su neizmijenjeni, bez obzira na sadržinu. Upitnikom u pisanoj formi, e-mailom, ispitano 20 pripadnica ženskog pola.)

 Dragan čović, HDZ BiH (Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine)


Ponašanje – Često se ponaša kao izgubljen, ali zna šta želi. Zna kako doći do cilja.
Zna o čemu govori.  Djeluje manipulativno. Kao da uvijek ima asa u rukavu.

Izgled – Odgovara mu uloga političara. Vrlo elegantan, uredan i profinjen gospodin. Lijepo izgleda. Izgleda visoko obrazovan i kulturan.
Ima profil vlasnika noćnog kluba. Izgleda kao pjevač.
Šarmantan.
Odijela su svakako nešto na što je navikao, i u čemu se jako ugodno osjeća.

Govor tijela – Ostavlja dojam sigurne i iskrene osobe. Često djeluje neispavano.

Poželjnost – Ulijeva povjerenje. Samouvjeren je. Ne bih mu voljela biti žena.