Sunday, December 25, 2011

Dragi Deda Mraze, ove godine želim... Colu!

„Pred očima kupaca svakodnevno promiču milioni reklama dok kamioni s Coca-Colom prolaze ulicama, a mi do tada nismo obraćali pažnju na njihov dizajn, kako bi i oni prodavali proizvod“, napisao je Sergio Zyman  u uvodnim riječima za knjigu Emocionalno brendiranje – Marc Gobe.
Emocionalno brendiranje sastoji se od postizanja bliskosti brenda i potrošača, te davanja dugoročne vrijednosti proizvodu.

Zašto o Coca-Coli? Zato što Coca-Cola najbolje koristi praznično ozračje u kreiranju brenda.

Ako uzmemo u obzir činjenicu da Deda Mraza poznajemo u liku kakvog nam  Coca-Cola prikazuje, jasno je da nam od malih nogu ovo gazirano piće prirasta srcu, kroz dječije iluzije o Deda Mrazu, Sjevrnom polu, irvasima, poklonima... Prvi prikaz današnjeg izgleda Deda Mraza nacrtao je Thomas Nast u ilustraciji 3.01.1863, za izdanje novina Harper's Weekly. 1931. Coca-Cola je slaveći 35 godišnjicu svog popularnog napitka iskoristila lik Santa Clausa u reklamne svrhe, i postao je zaštitni lik ove multinacionalne kompanije.

Ko je onda ljubazni djedica kojeg vole djeca iz cijelog svijeta, djedica koji nam uljepšava božićne, novogodišnje praznike, djedica o kojem je snimljeno hiljade filmova....?
-         Brend kreiran po liku Posejdona iz grčke mitologije, u svrhu rasta prodaje gaziranog, bezalkoholnog pića Coca-Cola!
                                                                              
 
Dakle, riječ je o svršenom brendu, kojeg savremeno potrošačko društvo, „ne prihvata“ kao brend, nego lik koji je dobrodošao u njihove domove, porodice! Deda Mrazu se vjeruje u vrtiću, školi, na ulici, filmu... i ljudske emocije nikada neće prihvatiti ništa loše što bi ovaj lik mogao imati.
 
„Masovna histerija kupovanja svega i svačega, s prepunim izlozima iz kojih se smiješi dobroćudno lice veselog djedice s vrećom prepunom darova, potiče našu potrošačku maštu s jedinim ciljem kupiti još. Na tom nemilosrdnom civilizacijskom putu prema blagostanju i želji da imamo i više nego što nam je potrebno, jedna ideja o milosrđu, ljubavi i darivanju onih koji nemaju, začeta još u srednjem vijeku, nepovratno se izgubila.
Duh pomaganja i darivanja siromašnih, koji je bio smisao i životno opredjeljenje svetog Nikole, pretvoren je u potrošački praznik kojemu je cilj kupovanje.“ (Izvor nepoznat)

Jasno je dakle, da Deda Mraz predstavlja više od zaštitnog lica multinacionalne kompanije, već je i simbol vjerske propagande, u vremenu kada religija vuče konce u svjetskim previranjima i kreiranjima buduće historije.

U četvrtom razredu osnovne, išao sam sa školom u kino da gledam film „Pod zastavom Muhameda“. Ni dan danas mi nije jasno, zašto su me ko dijete vodili da gledam kako se Arapi kolju? Onda sam sutradan na TV-u gledao „Sam u kući“, i od tog „sutradan“ gledam ga i danas!


Djeci (svih vjeroispovjesti), lik Deda Mraza prirastao je srcima, i ponekad je teško djetetu muslimanu objasniti "kako Deda Mraz nije uspio smršati tokom Ramazana?"
Naravno, djeca će Coca-Colu piti dok ne shvate (jer im roditelji to nikad neće moći objasniti) da je domaći sok od drijena bolji!

Priznajem, da mi je ovo najgori Božić do sada, jer nisam uspio pregledati niti jedan božićni film! Ali zato cijeli dan u glavi imam melodiju iz Coca-Coline reklame. Samo bi još falilo da me Coca-Colin kamion udari dok prelazim cestu, pa da i Djeda Mraza i patuljke i irvase i … pošaljem u tri… na Sjeverni pol!

(Coca-Cola -"Brush Script MT", jer napisano drugim fontom nije u funkciji brenda. Kolegama komunikolozima preporučujem knjigu "Emocionalno brendiranje" - Marc Gobe.)

No comments:

Post a Comment