Priča mi jučer poznanik (Bošnjak po Ustavu) da je dobio obećani novac za glasanje od Narodne stranke radom za boljitak! Predstavnik NSRZB u Konjicu, isplatio ga je za njegov glas ovoj stranci na Općim izborima 2010. „Nije mi baš dao okruglo stoju, uzeo je neku proviziju, ne znam ni ja… ali dosta“, rekao mi je.
Kontam, Lijanović je u Konjicu imao nešto više od 1000 glasova, pa po 100 KM, to je više od 100.000 KM! A tek glasovi u drugim općinama? Kako to isplatiti?
A onda pogledam budžet Federacije i sredstva Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva koje pripada ovoj stranci, pa budžet HNK i sredstva koja se plaćaju za kiriju firmi AutoLijanović, … i marka po marka sto maraka.
Činjenica je da NSRZB ima 100% rast broja glasova na svakim izborima. Činjenica je i to da je HDZ BiH, legitiman (izborni) predstavnik Hrvata u BiH, i da za Narodnu stranku radom za boljitak u najvećoj mjeri glasaju Bošnjaci. Hoće Bošnjo za stojanku, boli ga briga, ko je na listi. Zato i jesmo (mislim na Bošnjake, jer im pripadam), tu gdje jesmo. Bez jakog nacionalog identiteta, bez vizije, bez pravih lidera… jer nas svaka budala može kupiti za šaku jada.
Ali šuti, bit će nafake, reći ćemo po ko zna koji put od rata.
Poznanik s početka priče, nikad mi neće biti ništa više od poznanika. Prijatelj vrijedi mnogo više, a on se izjasnio o svojoj cijeni – 100 KM! Dakle, na licitaciji bih ga kupio za 101 KM, a onda bih ga mogao prodati za 102 KM i zaraditi na njemu 1 KM. Na ovaj način bih povratio loše uloženi novac u kafu koju sam popio sa njim.
Svi mi imamo svoju cijenu, i to je ljudska slabost koju smo dobili rođenjem.
Možda taj novac za glasanje nekom treba za lijeka, možda za školski pribor djeci, za vreću brašna… ali se ne treba prodavati jeftino! Glasači treba da znaju da je novac koji dobiju od stranke za glasanje, ustvari njihov novac izvučen iz budžeta.
I neka pravna država konačno učini nešto po pitanju kupovine glasova, jer mi je dosadilo da se zbog malobošnjaštva stidim što sam Bošnjak.
No comments:
Post a Comment