Friday, June 22, 2012

Ne daj me babo sa budžeta!


...

MULAOMEROVIĆ: Da ne prime našeg čojika na pos'o samo zato što nejma nake škole završene. Jazuk... A da znate samo kakav je to musliman!? Hafiz od sedme godine, mejtef završio u roku, klanja svih pet namaza...
FIKO: Svih pet!?
MULAOMEROVIĆ: Svih pet puta, moj Halimiću. I da njega ne prime na mjesto generalnog samo zato što nejma nake fakultete završene.
FIKO: Pa đe, u Sarajevu?
MULAOMEROVIĆ: U sred Sarajeva.
FIKO: Aaa, pa šta ćemo onda mi iz provincije?
MULAOMEROVIĆ: Ja znam tri direktora, od njihan su dva generalni, da Kur'ana beknut ne znaju.
FIKO: Jes, jes, ima hin i takvih... ima, ima... Nego da vas pitam nešto u povjerenju. Znate mog Kemicu?
MULAOMEROVIĆ: A znam...
FIKO: Jest da je šejtan, ali duša mu je... jooooj.... nema take duše. Nema on škole, ali je načitan to je strašna stvar. Ima'l kakvo mjesto u PTT-u u Sarajevu za njega? Taj što voli telefon... ma to je čudo jedno... ma ne skida se sa njega.
MULAOMEROVIĆ: Fikrete, naši smo. Završeno.
FIKO: E hvala mnogo, đe čuli i ne čuli.
MULAOMEROVIĆ: Šućur Allahu.
...

U humorističnoj seriji “Složna braća”, snimljenoj 1995. metod zapošljavanja „pod zastavu“ je jasno predstavljen u razgovoru Fikreta Halimića, vlasnika objekta Složna braća i efendije Mulaomerovića. U prvom dijelu razgovora Mulaomerović je lik koji jasno oslikava svijest Bošnjaka koji su 20-tak godina “odgajani” u duhu „zna se koje“ bošnjačke stranke, koja je uspješno kreirala i u praksi primjenila metod zapošljavanja „pod zastavu“.
(U savremenim demokratskim sistemima metoda zapošljavanja „pod zastavu“, u obimu u kakvom je primjenjivana u Bosni i Hercegovini, nije zabilježena.)

Dayton je u Bosni i Hercegovini napravio sistem u kojem svako selo ima svog ministra, ali što svaki ministar ima pomoćnika pomoćnika savjetnika za pomoćnika ministra, zaslužan je metod “pod zastavu”.

Suština metoda zapošljavanja “pod zastavu” je u sljedećem:

1.       Osoba se mora nalaziti na centralnom biračkom spisku
2.       Osoba mora imati člansku kartu „zna se koje“ stranke
3.       Osoba člansku kartu mora pokazati u barem 5 džemata i to isključivo na Džuma-namazu.
4.   Osoba u svojoj lokalnoj zajednici mora “napraviti pos’o” (čitaj, lobirati za „zna se koju“ stranku, sabotirati političku konkurenciju, po mogućnosti organizovati i rukovoditi izbornom krađom u barem 3 mjesne zajednice.)
5.       Osoba mora uzvratiti drvljem i kamenjem na svakog ko drvljem i kamenjem udari na „zna se koju“ stranku.
6.       Osoba se zapošljava na teret državnog budžeta, samo ako ispunjava uvijete iz pet prethodnih tačaka.

Na primjeru iz (poslije Nadrealista, Neletove najbolje kreacije) serije „Složna braća“, da biste dobili posao u PTT-u dovoljno je da „volite telefon“. Prema toj logici, ako ste željeli biti profesor geografije trebalo je da posjedujte atlas, profesor matematike, šestar, direktor fabrike duhana, da ste pušač, a ako ste željeli biti ambasador dovoljno je bilo posjedovati pasoš, ... da ne govorim o tome, šta ako ste željeli biti ginekolog?

(Iole religiozan Bošnjak zna da je u islamu prvo i najvažnije “UČI”, a ne “zaposli“.)

Zaključak Predsjedništva „zna se koje“ stranke je da predstavnici ove stranke neće odstupiti s pozicija u pokušaju rekonstrukcije vlasti, jer su kako kažu u saopćenju, od osnivanja stranke slijedili državotvornu politiku odbrane i jačanja države.
Čitam jednom. Drugi put. Pa opet… “državotvorna politika”, “jačanje države”… SDA!? Ne kontam?

No comments:

Post a Comment