Wednesday, November 26, 2014

Poema o Željku Komšiću – Demokratskoj fronti

Na front! Na front!
Na vlast je spremno stupam
Dozvolite, ljevica sam samo u načelu
Puk kad bira
Nema mjesta građanskom veselju.

Sine Alijin i vi entiteski Srbi
Dočekasmo neku ljepšu zoru
Mante prošlost i ratove klete
Kad sam na Pale puc'o
A Bakir sjedio u trezoru
Danas smo bez oružja mrska
Mi smo vlast a drugi su mete.

O građani potlačene Bosne
Bio sam vam i ambasador i načelnik i predsjednik
Ali vlasti nikad kuš'o nisam (ma jel'!?)
Zato sam odlučio čvrsto
Postavit ću zahtjeve i uslov:
Neboder moj ustakljen nije
Žena moja na birou rada
One klupe u parku da su čiste
Tramvaji da ne kasne mnogo
Dajte ljudi!
Ne vjerujem al' kunem vas Bogom
Barem nešto vidno da se desi, narod to puši zato krente redom.

Preplivat ćemo Savu!
Nacionalne stranke za mnom!
Evropa viš' na nas čekat neće!
„Ja neću da pobijedim Lagumdžiju i SDP“
Kod Senada na Fejsu sam rek'o
Al' glasali ste i sad vam je 'vako
Hvala ti moj mentore Zlatko.

O hvala ti moj mentore Zlatko!
Ljubim te u drugarska usta
Evo stranku evo pola članstva!
Daj mi vlasti i kožnih fotelja
Samo s Bakirom! to bi tvoja želja.

Dozvolite (ponovo), ljevica sam samo u načelu
Zanima me sam' bošnjačko i srpsko mjesto
Jesam Hrvat al' u Širokom Brijegu sam pseto.
Vrijeme leti, izbori sljedeći su blizu
Na fornt! Na front!, uzalud će biti pravit listu.
Jebaji ga – iz naroda, pa narodski psujem (poručujem)

Volim vlast i vlasti se radujem!

Friday, September 12, 2014

Predizborna „esdeaovska“ kvazi zaštita Bošnjaka (ponovo)

Bosnu i Hercegovinu kao nefunkcionalno uređenu zemlju čiji se državni aparati održavaju (ne)vještim manevrom međunarodne zajednice koja je prisutna u njoj (javno) posljednjih 20-tak godina, okružuju zemlje s jasno definisanim nacionalnim identitetom, čija se vjekovna ideja o velikosrpstvu ili velikohrvatstvu ostvarivala u momentima kada je to tok svjetske historije dozvoljavao (istina nikad do kraja). Srbi i Hrvati iz Bosne i Hercegovine pored Bosne i Hercegovine imaju rezervnu domovinu Srbiju i Hrvatsku koju smatraju maticom, dok (neki) živeći na njen teret, degradiraju sve što ima okus bosanskohercegovačkog, za razliku od Bošnjaka koji imaju jednu domovinu - Bosnu i Hercegovinu. 

Svoje (kreirane?) unutarnje suprotnosti pokazujemo i u bezazlenim (uobičajenim, prijeko potrebnim, opće prihvaćenim…) stvarima poput prošlogodišnjeg popisa stanovništva, čiji rezultati će biti posmatrani kroz „brojačnu nadmoć jednih, drugih i trećih“ (čitaj „brojčanu ugroženost“) dok će ekonomski parametri, socijalna slika, školstvo, obradivo zemljište... biti na marginama dugoročnih demografskih planiranja.


Govoreći o terminu „ugrožen Bošnjak“ kroz široku lepezu tema koje će siguran sam biti potencirane i u ovogodišnjoj izbornoj kampanji, bitno je spomenuti da je muslimansko-bošnjačka politika koja se borila za (savremeni?) nacionalni identitet i položaj muslimana Bošnjaka 90-tih i danas prisutna na političkoj sceni.

Probošnjačka promišljanja i povlačenja poteza, prvenstveno se odnose na jednu političku stranku – SDA.

Pobjedom „vjersko-nacionalističke“ stranke SDA na prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini određen je dalji tok stvaranja i profiliranje bošnjačkog identiteta kakvog danas poznajemo. Riječ je dakle o oko 20 godina traganja za identitetom naroda, kojeg (u najvećoj mjeri) vodi SDA, pozivajući se i danas na dvodecenijsku zaštitu islama, Bošnjaka, njihovog nacionalnog interesa…

Ako su Bošnjaci 2014. na ovaj ili onaj način ugrožen narod i nemaju ekonomsku snagu, onda je s razlogom opravdano kritičko promišljanje prema „esdeaovskim“ potezima u interesu Bošnjaka u BiH od 1990. do 2014.

Pomirili smo se da ne jedemo obećanim zlatnim kašikama (iako nije isključeno da elita koja ih je obećavala jede), ali ne možemo prihvatiti činjenicu da smo kao narod (kojem pripadam) najsiromašniji u Evropi. Kako osjetiti čast i biti ponosan s tom gorkom pilulom koju gutamo iz dana u dan!?

Da li su u eri vladavine SDA (a na štetu Bošnjaka) izvršene najveće pljačkaške privatizacije, politički atentati, kriminalna djela, korupcijske afere, familijarna zapošljavanja u javni sektor... u Bosni i Hercegovini?

(Pauza) - A, jesu.

Da li će se SDA kao bošnjačka partija u predstojećoj izbornoj kampanji predstavljati kao „istinski zaštitnik Bošnjaka“?

(Pauza) - A, hoće.

Da li će narod zbog usađenog straha (od ovog ili onog i ovih ili onih) ponovo dati SDA određen broj glasova?

-          Sigurno!

Često mi kroz glavu prođe misao da „čovjek ne može ostaviti bolje nasljedstvo čovječanstvu od dobro obrazovane obitelji“. Zato, „dragi“ esdeaovci, bitnije od štićenja ličnih interesa, uskofamilijarnih, stranačkih i jaranskih, pozivajući se na vitalni nacionalni bošnjački, je Bosni i Hercegovini ostaviti u nasljedstvo (ako ne ekonomski snažne onda...) obrazovane Bošnjake, koji će se u budućim naletima (ovih ili onih) moći suprotstaviti razumom (a ne paradržavnim formacijama i bliskoistočnim militantima).

Istina, tada bismo znali razlikovati STVARNU od LAŽNE zaštite naših interesa i poslati vam (mi vama a ne vi nama!) jasnu poruku u izbornoj kampanji, da je DOSTA BILO LAŽI I POLITIČKO-MARKETINŠKE BRIGE ZA BOŠNJAKE!


Tuesday, September 2, 2014

Biti političar...

Citatom uvaženog profesora Besima Spahića, zvanično na blogu objavljujem kandidaturu za Skupštinu HNK. Pozovite se na ovu moju objavu, ako i na moment ikada osjetite da nisam VAŠ ZASTUPNIK!



„Biti političar i lider nije nikakva privilegija, nego prije svega čast i odgovornost, znanje i mudrost, pravičnost i plemenitost prema svojoj bosanskoj i hercegovačkoj djeci – čak i prema onima koji nisu glasali za vas. Državni (State Marketing), kantonalni (Cantonal Marketing) i općinski marketing (Commune Marketing) podrazumijeva da dolaskom na čelo općine, kantona ili države iz reda bilo koje stranke, lider prestaje biti isključivo stranački čovjek, nego postaje funkcioner kojeg svi građani osjećaju kao svoga.“ Besim Spahić (Izazovi političkog marketinga)

Saturday, August 16, 2014

Za 4 godine broj nezaposlenih u HNK porastao za više od 3000!

U HNK,  jednom od najzaduženijih kantona u Federaciji BiH broj nezaposlenih u junu 2014. prema podacima Federalnog zavoda za zapošljavanje iznosio je 32.447, što je za 3101 više u odnosu na podatke iz juna 2010. kada je iznosi 29.346.


(klik na fotografiju za veći format)


Toliko u uspjehu Vlade HNK u mandatu 2010-2014. (Da ne kažem „o uspjehu ministarstva privrede“ iz kojeg posljednjih dana dolaze informacije o „povećanju zaposlenosti za skoro 6% od kada je SDP u Vladi HNK“.)

Wednesday, August 6, 2014

SBB je politički brend


U „Izazovima političkog marketinga“, prof. dr. Besim Spahić ističe da su  premise svake političke stranke: Naučno-empirijski zacrtan i mjerljiv, te prije svega ostvarljiv politički program, koji je pored ostalog u funkciji kreiranja i stvaranja pozitivne atmosfere (social atmosphere design) za zdravu sopstvenu ekonomiju koja se može samoreproducirati  i na kojoj se jedino mogu kvalitetno temeljiti i socijala i kultura, pa i religija i politika, a sve to zbog općeg dobra naroda i države. 

Vodeći se tvrdnjama prof. Spahića, Savez za bolju budućnost BiH je politička partija koja ima i „naučno-empirijski zacrtan i mjerljiv, te prije svega ostvarljiv politički program…“, napravljen od strane eminentnih stručnjaka s područja ekonomije, prava, međunarodnih odnos i drugih oblasti.

Ekonomija je bila glavni motiv predizborne kampanje ove stranke na izborima 2010. „Kriza je šansa a ne katastrofa“, „Pobijedimo beznađe“, „Uspješan čovjek za uspješnu BiH“, samo su neki od slogana izborne kampanje SBB-a 2010. godine.

Prva kampanja političke partije osnovane netom prije Općih izbora u BiH 2010. ostala je zapamćena, kao kampanja bez „nultih“ govora, nerealnih obećanja, sa jasnim stavovima o kriminalu, korupciji, državnoj mafiji, nezaposlenosti, javnim radovima i sl.
Pred kraj mandata 2010.-2014. SBB ne participira u vlasti ni na jednoj razini, i prema broju osvojenih mandata je najjača opoziciona stranka u Federaciji BiH.

Kako je do sada bivalo, zastupnici opozicije u parlamentima služili su kao dizači ruku, za usvajanje ili ne usvajanje zakona upućenih u proceduru. Zastupnici SBB-a (naročito u Parlamentu Federacije),  pokazuju bosanskohercegovačkoj javnosti, šta je ustvari posao opozicije.
Pored konkretnih prijedloga, sugestija i primjedbi koje upućuju vladama, zastupnici SBB-a digli su na veći nivo kulturu komuniciranja u parlamentu, odijevanje, medijski nastup, pristupačnost…
U eri naprednog informacijsko-tehnološkog društva, stranački funkcioneri moraju biti informatički pismeni, upravljati društvenim mrežama, koristiti se e-mailom, skyp-om… a laptopi ispred zastupnika  SBB-a u Parlamentu Federacije, pokazatelj su da ova partija ide u korak s vremenom.

Standardi koje ova stranka postavlja u političkom sistemu Bosne i Hercegovine nisu slučajni.

Osnivač stranke, i kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Fahrudin Radončić, vratio je vjeru Bosni i Hercegovini, da politika može, i mora biti naučno bazirana, analitička, planska, kreativna, kontrolirana i prije svega vizionarska djelatnost. Nastupilo je vrijeme za ljude od ideja, a ovom čovjeku, kao provjerenom biznismenu ih ne manjka.


Ivan Šiber u „Političkom marketingu“ ističe sedam osobina „psihološkog profila“ koje su poželjne za političkog kandidata:

  1. Politički eros – usmjeravanje libida na područje politike.
  2. Snažna ličnost – samosvjestan, samouvjeren i dominantan kandidat
  3. Otvorenost – spremnost na prihvatanje novih informacija, interpretacija, prilagođavanje.
  4. Vizija – vizija razvoja društva.
  5. Političko uvjerenje – interpretacija političke zbilje.
  6. Komunikacija s javnošću – politika je komunikacija.
  7. Politički stil odlučivanja – koncentracija moći i odlučivanja, jednosmjerna komunikacija, razgovor s distance ili dvosmjerna komunikacija, dijalog.
Dakle, predsjednik SBB-a ima svih sedam poželjnih osobina, političkog lidera, vizionara, državnika. Uspoređujući ga sa političkom konkurencijom na političkom tržištu Bosne i Hercegovine, jasno je da je idealnih kandidata sa svim poželjnim osobinama vrlo malo.

Na osnovu svega prethodno napisanog, postaje jasno da je SBB za vrlo kratko vrijeme postao svojevrstan brend.
„Brendiranje se ne svodi samo na sveprisutnost, vidljivost i funkciju, njegova suština je u emocionalnom povezivanju s ljudima i njihovim svakodnevnim životom“ (Žoel Degrip).  Kako se ova politička partija emocionalno povezali s ljudima i njihovom svakodnevnicom, ili kako su se ljudi sa svojom svakodnevnicom emocionalno povezali sa zastupnicima ove političke partije? Pitanje je s razlogom formulisano na ovakav način, jer se odgovor krije u DVOSMJERNOJ komunikaciji između Saveza za bolju budućnost BiH i građana.

UZ NAROD! moto je SBB-a promovisan na Konvenciji u martu 2014., stranačkom skupu u Zenici kojem je prisustvovalo više od deset hiljada članova i simpatizera stranke.

Nijedan zakon koji je išao na štetu građana SBB nije podržao u parlamentima, nijedna prijetnja nije zaustavila ovu stranku da traži usvajanje zakona koji će zaustaviti državnu mafiju i kriminal, niti jedna medijska hajka prema ovoj partiji nije umanjila entuzijazam njenih funkcionera za pokretanje javnih radova, masovnog zapošljavanja, niti izborna krađa, niti politički pritisci, nisu uspjeli, niti uspijevaju, zaustaviti jačanje probosanskohercegovačkog političkog brenda, sa simbolom sreće na logu (djetelina s četiri lista), i sa jakom željom za sretnog bosanskohercegovačkog čovjeka.




Monday, July 14, 2014

Ako je treći hrvatski, čiji je drugi entitet?

Postoji li bolji povod za ozbiljan tekst na blogu od aktiviranja ozbiljne priče o trećem entitetu?
Ne postoji.

Mojih čitalaca i Hrvata u BiH... na stotine!

I dosta su i moj blog i Hrvati bili na margini u BiH. Vrijeme je da se čuje i naš glas, da hrvatske aspiracije za hercegovačkim suncem budu na dnevnom redu, a ja da zamahnem kamenom na profilnoj slici k'o Vedrana Rudan. U ovim turbulentnim vremenima, nisu bitni ni srednja Bosna ni Posavina, bitna je država, i nije bitno da li će neko pročitati tekst bitno je da klikne. Jer nema države do 'ercegovačkog krša, niti novinarstva do šera i klikača!
No dosta ironije, riječ je o ozbiljnoj temi na ozbiljnom blogu.

Znači treći entitet. Jen', dva, tri entiteta. Jedan srpski, treći hrvatski. A drugi?


Država – državljanstvo, entitet – „entitetstvo“

Nije li nam silno ubjeđivanje u Bošnjaštvo, Srpstvo, Hrvatstvo i Ostalstvo pred popis stanovništva prošle godine, odvuklo pažnju od „entitetstva“?
(Obrazac P1, pitanje broj 19.1 – Državljanstvo entiteta  i ponuđeni odgovori: FBiH, RS i Ne izjašnjava se.)
Jer ako je imaoc državljanstva jedne države DRŽAVLJANIN iste, nije li onda državljanin entiteta „ENTITEJAC“ istog?

Hoće li Bosna i Hercegovina sutra uopće imati „državljane“ zbog previše „entitljana“? 

Ako je vjerovati Richardu Holbrookeu, neće!?

U nastojanju da smekša negodujući stav Izetbegovića, od kojeg je na zahtjev Miloševića u Ankari tražio da prihvati termin Republika Srpska za teritorij koji će pripasti srpskom entitetu, Holbrooke je rekao da i SAD imaju federalne jedinice, poput Texsasa, sa predznakom republika, ali da to ne utiče na jedinstvo zemlje, te da će Bosna i Hercegovina iako sastvaljena od dva dijela i bez obzira na njihove nazive, biti jedinstvena zemlja koja će jedina imati svojstvo države, dok entiteti na to neće moći polagati pravo.

I, vjerujete li mu?

Dakle, Alija je aminovao termin Republika Srpska, a entitet je zadržao krvavo osvojene granice u kojima izgleda poput Hrvatske u ogledalu. (Ne znam kako se Mile Dodik nosi s ovim dvjema činjenicama?!)


Komadanje Bosne

Na nekoliko sastanaka s Tuđmanom Čarls Redman, kao Klintonov posebni izaslanik, i Piter Galbrajt, u svojstvu američkog ambasadora u Hrvatskoj, stavili su do znanja Tuđmanu da ne može voditi dvostruku politiku, odnosno da ne može voditi borbu i animirati svijet za nezavisnost i cjelovitost hrvatske države, čija je još uvijek jedna trećina bila pod kontrolom Srba, a istovremeno raditi na komadanju Bosne i Hercegovine sa ciljem pripajanja nekih njenih dijelova Hrvatskoj. Tuđmanu je rečeno da ako Hrvatska želi oteti komad Bosne, onda neka zaboravi potporu Vašingtona za povrat svojih teritorija koje su pod kontrolom Srba u Hrvatskoj.

Hrvatska je danas nezavisna i cijeli njen teritorij je pod kontrolom Hrvata. A postoje li danas interesi za teritorij s hrvatskim predznakom u  Bosni i Hercegovini?

Ako je vjerovati Vašingtonu, ta ideja nema potporu!?

„Alija“ bi sada (pod budnim okom stranaca i dugogodišnjih ovakvih ili onakvih sukoba naravno) trebao da aminuje i Republiku Hrvata (trenutno mi ne pada niti jedan „državotvorniji“ termin) koja bi s Koridorom 5c koji je presijeca izgledala poput zrna kafe.

A gdje ima kafe ima i fildžana!

I evo nas kod drugog entiteta. Fildžan entitet ili popularnije FILDŽAN-DRŽAVA.

Akademik Muhamed Filipović u jednom od svojih nedavnih istupa podsjetio je na sjednicu prvog Bošnjačkog sabora jeseni 1993. godine u Sarajevu, na kojoj su prvaci SDA predložili stvaranje muslimanske državice s ranije pripremljenim ustavom te kartama na kojima su prekrojene granice, izjavivši da je na toj sjednici "čuo objašnjenje rahmetli Irfana Ljubijankića i Silajdžića da su se tobože stekle prilike kada ni Hrvati ni Srbi, ali ni Evropa neće biti protiv stvaranja jedne muslimanske države“ i da je  plan bio da  Bošnjački sabor preraste u ustavotvornu skupštinu te muslimanske državice.

Istina, svidjela se nekom ili ne, ako bi Hrvati dobili svoj entitet u BiH, profitirala bi ideja bošnjačke fildžan-države („potpiši Alija da je kolik avlija").

Time bi bio ostvaren višedecenijskog plana stvaranja muslimanske države u srcu Evrope. (A samo naivan može vjerovati da su te težnje umrle u pojedinim bošnjačkim krugovima.)

I ne koče Bošnjaci Čovića s „komšićima“ u Predsjedništvu i organima vlasti (dobro, iritiraju ga), već katolička Evropa koja nikada neće dozvoliti da stvaranjem hrvatskog trećeg entiteta, Bošnjaci u BiH dobiju ovaj drugi.

I kako stvari sada stoje to se (još) neće desiti. (Ili možda hoće?)

Monday, April 7, 2014

Zlatko je go!

Godinama u Bosni i Hercegovini živi Zlatko Lagumdžija, koji nadasve cijeni vlast, pa u izbornim kampanjama troši i svoj i tuđi novac kako bi se domogao vlasti.

Zlatko nije mario za članstvo, istinske socijaldemokrate, ni za kritiku njegove politike, jedino mu bijaše do toga da dođe na vlast.
U glavnom gradu BiH, Sarajevu, gdje je smještena centrala SDP-a, neki su živjeli bogato i bili veseli, dok su drugi bili siromašni. Skoro svaki dan u centralu su dolazili mnogi stranci koji su smatrali da je u Bosni i Hercegovini došlo vrijeme za građansku opciju, koja je u najezdi nacionalnih stranaka bila marginalizirana. Jednog dana pred izbore 2010., stiže nekolicina stručnjaka za politički marketing.
Rekoše da su vrsni poznavaoci odnosa s javnošću i da mogu pripremiti takvu izbornu kampanju, kakvu ne mogu zamisliti ni najmaštovitiji. Ne samo da će imati jasno definisane metode rada, nego i program koji će biti ponuđen, a koji ima čudnovato svojstvo da je nerazumljiv svakome ko je nesposoban za svoju službu ili pak neizricivo glup.

„To bi bio dobar program“, pomisli Zlatko. „Kad ga ponudim građanima znat ću ko u ovoj državi nije za javne pozicije koje zauzima. Moći ću razaznati podobne od podobnijih! Taj mi se izborni program mora odmah napisati!“ i dade ovim stručnjacima mnogo novca kao kaparu da započnu posao.
Stručnjaci za izbornu kampanju zasukaše rukave i zahtijevaše da im se dostave statistički podaci o ekonomiji, socijalne karte, problematika obrazovanja, zdravstva...
Kako se bližila jesen i izborna kampanja, Zlatko se zapita šta su „tkalci politika“ uradili?
Ali... imao je u vidu da oni koji su glupi ili nikako ne odgovaraju svojoj službi, ne mogu razumjeti taj program. Premda je vjerovao, da se za samog sebe ne mora bojati, ipak je htio najprije poslati nekog drugog da to pročita.

Svi glasači su osjećali da je 2010. godina u kojoj će se desiti promjene na političkoj sceni u Bosni i Hercegovni i svi bijahu radoznali šta je to što će SDP ponuditi na izborima.

„Poslat ću Nermina, svog generalnog sekretara“, pomisli Zlatko, „On će najbolje vidjeti kakav je to program, jer on je pravnik i niko u njegovoj službi nije bolji od njega!“
I generalni sekretar SDP-a Nermin Nikšić ode u prostoriju gdje sjeđahu oni stručnjaci, radeći na strategiji izborne kampanje.
„Bože me sačuvaj“, pomisli generalni sekretar i razrogači oči. „Ta ja ništa ne razumijem.“ Ali nije to izrekao. Stručnjaci ga zamoliše da pažljivije pročita, no nije mogao ništa razumjeti jer se radilo o praznoj priči i lažnim obećanjima koja su trebala donijeti pobjedu na izborima.
„Ništa ne govorite?“, upita jedan od stručnjaka za odnose s javnošću.
„Oh, izvrsno“, reče generalni sekretar, gledajući kroz naočari. „Reći ću Zlatku da mi se osobito sviđa vaš rad.“
Radujemo se, rekoše stručnjaci i stadoše Nerminu nabrajati gradove u kojima treba napraviti predizborne skupove, televizijske emisije koje će raditi za kampanju, slogane... a Nikšić ih je pažljivo slušao, da može to isto ponoviti Zlatku.

Tim stručnjaka dobi još potrebnog im novca kako bi završili posao, a Zlatko nedugo zatim posla i potpredsjednika SDP-a Damira Hadžića da vidi kako napreduju s radom.
S njim se zbilo isto što i s generalnim sekretarom. Čitao je i čitao, ali kako nije bilo ničeg osim „šuplje priče“, nije mogao ništa ni razumjeti.
„Zar ovo nisu vrhunske politike SDP-a“, upitaše ga stručnjaci.
„Glup nisam“, pomisli Damir. „Znači, nisam sposoban za svoje mjesto. No ne smijem dopustiti da to drugi primijete!“. Pa stade hvaliti predočene materijale.
Veliki broj glasača upisanih u centralni birački spisak tokom izborne kampanje 2010. pričalo je o izbornom programu SDP-a.

I sam Zlatko koji je netom pred izbore odlučio lično pogledati rad stručnjaka iz oblasti političkog marketinga koji su ga koštali finih para pitao se „je li glup ili nije sposoban da obnaša dužnost predsjednika stranke?“.

Nije htio naglas reći da sve što je obećano na papiru neće sprovesti u djelo. Ali je znao da samo tako može doći na vlasti, pa se i sam lažno počeo diviti ponuđenom izbornom programu.
„Vladavina prava!“, „Socijalne reforme!“, „Ekonomija!“, „Obrazovanje i zdravstvo!“ ... čulo se diljem Bosne i Hercegovine i Zlatko Lagumdžija je došao na vlast, oktobra 2010.

...

Nakon skoro četiri godine obnašanja vlasti, SDP na čelu sa Zlatkom (ili Zlatko na čelu s SDP-om?) poče da izlazi u javnost s „onim što se uradilo za njihova mandata“.

Oni članovi SDP-a koji su uvidjeli da socijaldemokratija u ovoj partiji postoji samo deklarativno, napustili su Zlatka u međuvremenu i jasno rekli da su sve ustvari bila samo lažna obećanja, ukazavši da se nije uradilo ništa.
„Ovo nije država za čovjeka!“, povika i neko dijete.
I ljudi počeše prvo šapatom, a onda iz sveg glasa, ponavljati ono što je dijete reklo.
„OVO NIJE DRŽAVA ZA ČOVJEKA!“, povika naposljetku sav puk.

Shvatio to i Zlatko, jer mu se i samom činilo, da ljudi imaju pravo, ali zauze još ponosnije držanje i reče samom sebi: „Naredne izbore malo ko će glasati za mene, ali do kraja mandata imam još 6 mjeseci.“

Sljedbenici Zlatkove socijaldemokratije nastaviše mahati „planom i programom u kojem nije pisalo ništa“, ne želeći priznati da je jedini cilj bio „dolazak na vlast“, takmičeći se ko će od njih biti glasniji u odbrani šefovog lika i djela kada neko od nezadovoljnih građana kaže da je Zlatko kriv.

(Prema motivima bajke „Carevo novo ruho“ – H.C. Andersena.)

(objavljeno na portalu novinar.me 24.03.2014.)

Friday, March 28, 2014

Učimo srpski sa Stojanom Miloševićem

Na jučerašnjoj 11. sjednici Općinskog vijeća Konjic, vijećnik SDP-a Stojan Milošević u nekoliko navrata za govornicom je načelnika Emira Bubala oslovio sa „predsjednik opštine“. Nakon opaske predsjedavajućeg Vijeća Ivana Karlovića „mislite na načelnika opštine?“, Milošević je uzvratio da u „skladu s poslovnikom, član 4 čini mi se...“ ima pravo da se obraća na kojem jeziku želi i da je na njegovom jeziku „predsjednik opštine“!

Jasno je da je Milošević mislio na srpski jezik i da s punim pravom može da govori maternjim jezikom, ali nije jasan njegov prevod.

Izbori u Bosni i Hercegovini se svake 4 godine raspisuju za „načelnike i općinska vijeća/skupštine opština“ i ma koliko drug Stojan (kako ga jedne prilike nazva jedan drugi vijećnik) mislio da se „načelnik“ na srpskom kaže „predsjednik opštine“, vara se. (Istina u nekim sistemima npr. u Crnoj Gori se koristi termin „predsjednik opštine“ za šefa izvršne vlasti u lokalnoj zajednici.)

Ali s obzirom da je iza govornice u istom obraćanju kazao da je „ispek'o puno rakije“ a da je „slabo išta prod'o“, niko nije previše ozbiljno uzeo njegovo trezveno jezičko tumačenje.

A za sve građane Konjica koji žele učiti srpski jezik uz mentorstvo Stojana Miloševića, neka dođu na sjednicu Općinskog vijeća Konjic. (Za sljedeću sjednicu pripremiti recitiranje stihova Matije Bećkovića.)