Bosnu i Hercegovinu kao nefunkcionalno uređenu zemlju čiji se državni
aparati održavaju (ne)vještim manevrom međunarodne zajednice koja je prisutna u
njoj (javno) posljednjih 20-tak godina, okružuju zemlje s jasno definisanim
nacionalnim identitetom, čija se vjekovna ideja o velikosrpstvu ili
velikohrvatstvu ostvarivala u momentima kada je to tok svjetske historije
dozvoljavao (istina nikad do kraja). Srbi i Hrvati iz Bosne i Hercegovine pored
Bosne i Hercegovine imaju rezervnu domovinu Srbiju i Hrvatsku koju smatraju
maticom, dok (neki) živeći na njen teret, degradiraju sve što ima okus
bosanskohercegovačkog, za razliku od Bošnjaka koji imaju jednu domovinu - Bosnu
i Hercegovinu.
Svoje (kreirane?) unutarnje suprotnosti pokazujemo i u bezazlenim
(uobičajenim, prijeko potrebnim, opće prihvaćenim…) stvarima poput prošlogodišnjeg
popisa stanovništva, čiji rezultati će biti posmatrani kroz „brojačnu nadmoć
jednih, drugih i trećih“ (čitaj „brojčanu ugroženost“) dok će ekonomski
parametri, socijalna slika, školstvo, obradivo zemljište... biti na marginama
dugoročnih demografskih planiranja.
Govoreći o terminu „ugrožen Bošnjak“ kroz široku lepezu tema koje će
siguran sam biti potencirane i u ovogodišnjoj izbornoj kampanji, bitno je spomenuti
da je muslimansko-bošnjačka politika koja se borila za (savremeni?) nacionalni
identitet i položaj muslimana Bošnjaka 90-tih i danas prisutna na političkoj
sceni.
Pobjedom „vjersko-nacionalističke“ stranke SDA na prvim višestranačkim
izborima u Bosni i Hercegovini određen je dalji tok stvaranja i profiliranje
bošnjačkog identiteta kakvog danas poznajemo. Riječ je dakle o oko 20 godina
traganja za identitetom naroda, kojeg (u najvećoj mjeri) vodi SDA, pozivajući
se i danas na dvodecenijsku zaštitu islama, Bošnjaka, njihovog nacionalnog
interesa…
Ako su Bošnjaci 2014. na ovaj ili onaj način ugrožen narod i nemaju ekonomsku
snagu, onda je s razlogom opravdano kritičko promišljanje prema „esdeaovskim“
potezima u interesu Bošnjaka u BiH od 1990. do 2014.
Pomirili smo se da ne jedemo obećanim zlatnim kašikama (iako nije
isključeno da elita koja ih je obećavala jede), ali ne možemo prihvatiti
činjenicu da smo kao narod (kojem pripadam) najsiromašniji u Evropi. Kako
osjetiti čast i biti ponosan s tom gorkom pilulom koju gutamo iz dana u dan!?
Da li su u
eri vladavine SDA (a na štetu Bošnjaka) izvršene najveće pljačkaške privatizacije,
politički atentati, kriminalna djela, korupcijske afere, familijarna
zapošljavanja u javni sektor... u Bosni i Hercegovini?
(Pauza) - A, jesu.
Da li će se SDA kao bošnjačka partija u predstojećoj izbornoj kampanji
predstavljati kao „istinski zaštitnik Bošnjaka“?
(Pauza) - A, hoće.
Da li će narod zbog usađenog straha (od ovog ili onog i ovih ili onih)
ponovo dati SDA određen broj glasova?
-
Sigurno!
Često mi kroz glavu prođe misao da „čovjek ne može ostaviti bolje
nasljedstvo čovječanstvu od dobro obrazovane obitelji“. Zato, „dragi“ esdeaovci, bitnije od štićenja ličnih interesa,
uskofamilijarnih, stranačkih i jaranskih, pozivajući se na vitalni nacionalni
bošnjački, je Bosni i Hercegovini ostaviti u nasljedstvo (ako ne ekonomski
snažne onda...) obrazovane Bošnjake, koji će se u budućim naletima (ovih ili
onih) moći suprotstaviti razumom (a ne paradržavnim formacijama i
bliskoistočnim militantima).
Istina, tada bismo znali razlikovati STVARNU od LAŽNE zaštite naših
interesa i poslati vam (mi vama a ne vi nama!) jasnu poruku u izbornoj
kampanji, da je DOSTA BILO LAŽI I POLITIČKO-MARKETINŠKE BRIGE ZA BOŠNJAKE!
