Prilog kritici turbo folka. Ma šta to značilo...

„Pivo, pivo, daj mu brate, nek' se hladi, kad mu sestra priđe bliže ne zna šta radi. Pivo, pivo daj mu brate, jer dobro sam meso, kao da me vajar natenane kles'o.“ Ovo je refren pjesme koju izvodi INDY, interpretatorica modernog turbo folka. Vodeći se ovim stihovima za Indy se onda može reći da je „ženetina“ (meso od žene) od 50-tak kilograma, sa dva buta od po 10-tak kila, rebarcima za plahe, prsima od 2-3 kila loja, glavušom, šijom, škembom za kaurme... 

Posmatrajući je kao meso, i ne izgleda baš privlačno! Žena se u ovoj pjesmi prodaje kao roba namijenjena potrošačkom društvu, koje isključiva počiva na sexu. Ali nažalost, supruge nikada neće zabrinuti to što Indy izgovara u svojim pjesmama, nego će se izjedati zato što se njihovim muževima diže na nju.

GOGU SEKULIĆ, nakon što sam čuo njene „Gaćice“ (valjda mirisao, kako čuo?), doživljavam kao ženu koju je neko „za srce jako ujeo“ i koja „ni luda preko toga ne može preći“. Dakle, riječ je o još jednoj pjesmi obojenoj njegovim veličanstvom sexom! „S kim si sinoć bio, da li ona zna? Ne zna ona, ne zna ona, znam samo ja. Devojka za jedno veče, misli, briga me al' kod tebe su jos uvek, al' kod tebe su jos uvek, al' kod tebe su jos uvek moje gaćice“. Nije mi samo jasno, kako je građen ovaj „Klošar“, pa je mog'o obući Gogine gaće? Kad ih je navlačio, vjerojatno mu je pjevušila „može, može.. može, može...“

„Bog je stvorio ženu da se pati, a muškarcu je ostavio na volju da bude uz nju.“ Da ženska tuga,bol i patnja ne poznaju granicu dokazala nam je JANA, zapalivši kuću! „Gori kuća naša ova noć je vaša nemaš više ženu, a ni dom srećno živi s njom“, kaže Jana u pjesmi „Gori kuća naša“.

„Draga Jana, nije on jedini, de mu jebat mater, bolja si ti od njega...“, tješile su je žene iz komšiluka, ali... Vođena činjenicom da on kreše drugu, Jana je kresnula njihovu kući! Upitno je kome je bilo bolje, njemu, koji je imao sex, ili Jani, koja je (vjerojatno latentna  piromanka) gledala kuću u plamenu?

Da nikada nije čitala knjige, pa ni Atlas listala, dokazala nam je SANDRA AFRIKA pjesmom „Afrika“, „pun kao Švajcarska, širok k'o Aljaska to nije interes, dragi, daleko bilo, a to je ljubav ma što to značilo“. Krenimo sa zada (jer Sandra voli tako), „ljubav ma što to značilo“; Šta je ljubav? Klik na Google, klik na Wikipediju i kaže „Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba, pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti. U govoru obično označava međuljudsku ljubav, no ona može označavati ljubav prema državi, cilju, sportu itd.“ Koliko je dečko širok, ako je „širok ko Aljaska“? Opet na Google, Wikipediju... i Aljaska je široka tačno 1300 km! Dečko je onda pretpostavljam obdaren. Još ako je „pun kao Švajcarska“, ima tu više od interesa, Sandra ne laži!

„Ona te pali, ona te pali, a ti se ložiš k'o da si mali. Od takvih samo boli te glava ona je ološ, ti frajer strava“, riječi su pjesme „Ona te pali“ koju izvodi DARA BUBAMARA. Možda bi i Jani bilo bolje da je njega zapalila, nego kući, ali nije moje da sudim. Da pojasnim, sagorijevanje je složen fizičko-hemijski proces, pri kome se iz gorive materije oslobađa hemijski vezana toplota i to kao rezultat vezanja kisika sa gorivom materijom. Da bi došlo do gorenja istovremeno na istom mjestu moraju da se nađu materijal koji može da gori, izvor paljenja i kisik. E sad ja ne znam ko je „ološ“ a ko „frajer strava“, djevojka s kanisterom benzina i zipom ili ugljenisan lik?

Ipak, u modernom turbo folku i nije sve tako loše. Ja se recimo u potpunosti slažem sa prvom rečenicom refrena KARLEUŠINE pjesme „Baš je dobro biti ja“. Poznavajući Jelenin lik i djelo, jasno je da ne mislim da je dobro biti ona, razmišljam u prvom licu.

Narodna stranka radom za po sto maraka

Priča mi jučer poznanik (Bošnjak po Ustavu) da je dobio obećani novac za glasanje od Narodne stranke radom za boljitak! Predstavnik NSRZB u Konjicu, isplatio ga je za njegov glas ovoj stranci na Općim izborima 2010. „Nije mi baš dao okruglo stoju, uzeo je neku proviziju, ne znam ni ja… ali dosta“, rekao mi je.

Kontam, Lijanović je u Konjicu imao nešto više od 1000 glasova, pa po 100 KM, to je više od 100.000 KM! A tek glasovi u drugim općinama? Kako to isplatiti?

A onda pogledam budžet Federacije i sredstva Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva koje pripada ovoj stranci, pa budžet HNK i sredstva koja se plaćaju za kiriju firmi AutoLijanović, … i marka po marka sto maraka.

Činjenica je da NSRZB ima 100% rast broja glasova na svakim izborima. Činjenica je i to da je HDZ BiH, legitiman (izborni) predstavnik Hrvata u BiH, i da za Narodnu stranku radom za boljitak u najvećoj mjeri glasaju Bošnjaci. Hoće Bošnjo za stojanku, boli ga briga, ko je na listi. Zato i jesmo (mislim na Bošnjake, jer im pripadam), tu gdje jesmo. Bez jakog nacionalog identiteta, bez vizije, bez pravih lidera… jer nas svaka budala može kupiti za šaku jada.

Ali šuti, bit će nafake, reći ćemo po ko zna koji put od rata.

Poznanik s početka priče, nikad mi neće biti ništa više od poznanika. Prijatelj vrijedi mnogo više, a on se izjasnio o svojoj cijeni – 100 KM! Dakle, na licitaciji bih ga kupio za 101 KM, a onda bih ga mogao prodati za 102 KM i zaraditi na njemu 1 KM. Na ovaj način bih povratio loše uloženi novac u kafu koju sam popio sa njim.

Svi mi imamo svoju cijenu, i to je ljudska slabost koju smo dobili rođenjem.

Možda taj novac za glasanje nekom treba za lijeka, možda za školski pribor djeci, za vreću brašna… ali se ne treba prodavati jeftino! Glasači treba da znaju da je novac koji dobiju od stranke za glasanje, ustvari njihov novac izvučen iz budžeta.

I neka pravna država konačno učini nešto po pitanju kupovine glasova, jer mi je dosadilo da se zbog malobošnjaštva stidim što sam Bošnjak.

„Oni nas ne je** nego ujedaju“

Psi lutalice su očigledno još jedan problem koji se u našoj državi ne može riješiti.

Zaista je neprijatno i strašno sresti čopor pasa lutalica na ulici grada! Posebno, ako je riječ o Sarajevu kao glavnom gradu naše države, u kojem problem pasa lutalica dostiže svoj vrhunac ovih dana. Mislim da ni borci za zaštitu životinja, našavši se u vrlom susretu sa čoporom pasa u praznoj ulici ne pomisle na masakr! Možda gruba riječ, ali, ili oni tebe (često neizbježan masakr) ili ti njih (u mislima – pa samo  pojam  masakr). U suštini mogu samo zamisliti jednog borca za prava životinja, Pamelu Anderson, kako prilazi čoporu lutalica da ih miluje (ne zato što je plava, nego što je obložena silikonom).

                                                  

„Joooj nemojte bit pse, pa i oni su živa bića!“, zapomažu po medijima iz udruženja za zaštitu životinja. „Joooj kerovi mi napadoše dijete!“, zapomaže majka u parku, dok kola hitne dolaze iz daljine. Ko je u pravu? Biti ili ne biti, pitanje je nadležnim organima?

„Kako su u Njemačkoj napravili azil za pse i riješili problem!“, opet se čuje glas udruženja za zaštitu životinja.

-         U Njemačkoj kad pas izvrši nuždu na ulici, vlasnik se sagne i počisti. Ukoliko to ne uradi plati kaznu od nekoliko stotina eura! Uvijek se nađe neki bauštelac s dobermanom koji ne želi da se sagne, pa plati kaznu. I kazna po kazna, azil!

Ali ne, kod nas se samo zna nakačiti na budžet! Pa hodalo, revalo, mjaukalo, lajalo… samo ga na državni budžet pa ćemo vidjet šta sa njim.

Da li je iko ikad prijavio nekog policiji zato što mu pas ne nosi brnjicu? Da li je policija ikad kaznila vlasnika psa vidjevši da ne počisti ulicu nakon nužde njegovog ljubimca? „Ma đe ću Moketa prijaviti, pa prvi mi komšija, njegov pit bull vrši nuždu samo u našem haustoru, i ujeda koga ne zna…“. 

(Pas čisti za vlasnikom) 

 

I onda nas sistem, naš bosanskohercegovački tjera da se i po pitanju pasa lutalica svađamo. Jedni su za ubijanje, drugi su za prihvatilište, treći su za kojekakve tužbe, četvrtima je samo do sijaseta…

U zemlji sa 500.000 nezaposlenih apsurdno je izdvajati milion maraka godišnje za smještaj pasa! Pročitao sam negdje da se troškovi po psu u eventualnom smještaju kreću oko 150 KM. Najveća stipendija koju Općina Konjic daje je 120 KM!? I… vrjednije je neko pašče od studenta četvrte godine elektrotehnike.

U zemlji u kojoj je u ratu 90-tih poginulo stotine hiljada ljudi, nedopustivo je ubiti još jedno živo biće!

Uvijek se sjetim Pujde iz „Ovo malo duše“, i nekako mi bude teško kad ga Ibrahim htjede ubit (http://www.youtube.com/watch?v=bzKhy7R6-U8&feature=related). Onda pomislim da ne bi bilo loše zatvoriti pse lutalice u voz i poslati ih „đe god voz ide, preko bijela svijeta… Možda i dalje od Tuzle.“

A što se tiče naslova… Pitali cigu šta misli o kastriranju pasa lutalica, a on im je odgovorio da „psi nas ne jebu nego ujedaju“.