Teorijski aspekti glazbenog stvaralaštva Kemala Malovčića

Radnja izvršenja krivičnog djela krađe sastoji se u oduzimanju tuđe pokretne stvari.

„Zino, Zino, reci mi Zino, za ljubav tvoju kol'ko treba dukata? Ja imam dva, ukr'o od prosjaka, nek' oproste mor'o zbog tebe...“  (Song „Zina iz Cazina")

Kriminalitet je društvena pojava vršenja krivičnih dijela od strane pojedinaca. Potiče od latinske riječi „crimen“ što znači zločin. Krađa dva dukata od prosjaka, može se okarakterisati kao kriminogeno ponašanje glazbenika Kemala Malovčića.  Da se ogriješio o zakon Malovčić potvrđuje (istina, gutajući knedlu u grlu) i u drugom dijelu refrena pjesme, „Dukata dva, ukr'o od prosjaka, nek' oproste mor'o zbog tebe.“  Postavlja se logično pitanje, ko da ti oprosti Kemale? Ko? Prosjak ili dežurni policajac? Ali ako je vjerovati Kemalu Zina je “dobra”, Zina je “najbolja”, pa bi vrijedilo prespavati na Musali.

Ovisnost o alkoholu je težak  psihički poremećaj, jer dolazi do patološkog procesa, koji mijenja način na koji mozak funkcionira.

“Zaljubim se pa poludim za očima nekim plavim, napijem se, napijem se pa sve brzo zaboravim.” (Song “Napijem se pa sve brzo zaboravim”)

Malovčić u ovoj pjesmi potvrđuje, i teoretski i iskustveno nadopunjuje istraživanja iz oblasti patološkog pijanstva. Patološko pijano stanje traje od nekoliko minuta do par dana, a završava snom nakon čega često slijedi amnezija – gubitak sjećanja za skoro sve što se dogodilo.

Opravdanje za stanje patološkog pijanice, Malovčić traži u ljudskoj slabosti, pa u zadnjoj strofi pjesme kaže “… Nije čovjek, nije čovjek ko ne voli da popije.”

“Ne može se svaka bitka u životu da dobije...”, poručuje Malovčić u pjesmi, a Albert Einstein kaže „Važno je nikad ne prestati postavljati pitanja“. U Malovčićevom slučaju - kelneru.
                                                                         

Punoljetnost označava navršavanje određenih godina života, pri čemu se stječe poslovna sposobnost, biračko pravo, pravo na vjenčanje, potpuna sloboda što se tiče uživanja alkohola, pušenja, gledanja svih televizijskih materijala, kockanja, stupanja u spolni odnos itd.

 “Tek tek, tek ti je šesn’est godina, tek tek, tek tek, tek što si na svijet došla, tek tek, a ti bi se šminkala” (Song “Tek tek")

Punoljetnost se u vjerskim učenjima dosta razlikuje od zakonom preciziranih odredbi u određenim političkim sistemima. Tako se punoljetsvo u nekim religijama stiče sa 12, 13 godina dok se u ustavno-pravnom kontekstu razlikuje od sistema do sistema uređenja i stiče se najranije sa 14 godina (Armenija) a najkasnije sa 21 godinu (Portoriko).

Malovčić u svojoj pjesmi jasno kaže da je 16 godina za djevojku prerano da se šminka, ljubi, ide u disko isl. i pedagoški poručuje “ Rano ti je dušo moja ima, ima vremena, život tužnu priču piše još si mnogo malena.”

Gledajući spot za istoimenu pjesmu, po izgledu djevojke koja pleše oko Malovčića, može se pretpostaviti da je spot snimao u Armeniji!

 

Igra i kviz kojeg je nekad na televiziji vodio poznati voditelj Oliver Mlakar

“Kolo sreće se okreće, a u njemu ja i ti, nek’ svi znaju, mila moja da smo mi pobijedli” (Song “Kolo sreće”)

 

Rad ovog umjetnika svojevrsno je slovo u historiji glazbenog stvaralaštva našeg podneblja i zasigurno će ući u anale domaće estrade. Za one koji žele znati detalj više, Kemal Malovčić je prije dva dana proslavi svoj 61 rođendan, i sa sigurnošću se može reći da čovjek još nije na kraju karijere (čitaj, nažalost).

Tekst završavam citiranjem  stihova Malovčićeve pjesme “Kad bi mog’o, al’ ne mogu”, “Da li još uvije vežeš kosu, kao kad si sa mnom bila? Da li još uvijek slušaš pjesmu koju sam ti pjevao ja…” i dodajem kosu svoju vezat neću, opala je slušajuć’  te, niti volim pjesmu tvoju od tvog glasa muka mi je!

(Pouka: Zabraniti puštanje muzike ovakvih i sličnih glazbenika u autobusima koji saobraćaju na teritoriji Bosne i Hercegovine.)

Gore li i turisti u požaru kod Konjica?

Nakon što na FB grupi „Konjic moj grad“ ugledah komentar voditeljice Turističke zajednice HNK, Konjic-Jablanica, vezan za požar kod Konjica, odlučih napisati vlastiti komentar.

Gospođa Jasminka Hadžajlija, turizmom se bavi amaterski, jer ono što naučih kao student komunikologije o turističkom marketingu i imidžu grada nema veze sa onim što gospođa radi. Napisah radi, i napravih lapsus. Gospođa, dakle ne radi, ali uredno prima platu i što se može zaključiti, uredno ažurira svoj FB profil.

 Nisam ličan, ali s mediokritetima na važnim društvenim funkcijama čovjek teško nalazi profesionalan i objektivan jezik.

Ako gospođi kažem da kako će naš grad neko vidjeti, ili kako ćemo ga mi sami osjećati, ne bi smjelo prepustiti slučaju, nego to mora biti produkt aktivnog, analitičkog, planskog, kreativnog i kontrolisanog procesa (ex post), iza kojeg treba da stoji čitava plejada kreatora, stručnjaka za strateški marketing i marketing grada, komunikologa, kopirajtera, grafičkih, produkt i dizajnera socijalne atmosfere (social atmosphere designers) koji grad tretiraju i pretvaraju u proizvod, blijedo će me pogledati i (pretpostavljam) pitati „Jesi'l ti u SDA?“

 Iz budžeta HNK svake godine se izdvoje ogromna sredstva za razvoj turizma, Općina Konjic „skrhala“ je milione u kvazi turističke potencijale (o pseudo arhitekturi drugom prilikom), ali ne primjećujem da Konjic živi od ove grane. Živi naravno, gospođa Jasminka, koja ponavljam, uredno prima platu.

Kupovao sam karte za posjetu Bijenalu u ARK-u u turističkom uredu, u trenutku kada je nazvala novinarka New York Times-a. „Tinjak de ti pričaj sa njom, ne znam ja engleski“, reče mi gospođa Jasminka. Tajac. „A šta da joj kažem?“, odgovorim. „Ma nek' dođe na autobusku, pa ćemo se zajedno potrpat u autobus i na Bijenale“, reče. Imao sam tu „sreću“ da sam engleski jezik neozbiljno učio u srednjoj školi, a na fakultetu nikako, pa se pasivno služim, ali uspjeh naći zajedničku sa kolegicom i ljubazno je rekoh da je u Konjic uvijek dobrodošla.

Ajde, učio se ruski nekad, pa pronalazim opravdanje za jezik, ali kada su mi prijatelji rekli da im je gospođa Jasminka Hadžajlija iz Turističke zajednice HNK pokušala prodati afiše koje su se besplatno dijelile za Bijenale suvremen umjetnosti u Konjicu 2011, ma prestao sam da opravdavam, poštujem i ne kritikujem!

Poznavanje stranih jezika, ljubaznost, visoka stručna osposobljenost za najrazličitije djelatnosti potrebne korisnicima gradskih usluga i turistima (između ostalog) je ono što nedostaje ljudima na rukovodećim funkcijama u općini Konjic.

Gospođi Hadžajlija nastavljam se obraćati sa Vi, jer sam dosta mlađi, ali kao turističkoj radnici nikako drugačije nego sa Ti, jer o imidžu grada zna dosta manje od mene.

I da, komentar s početka teksta, umalo da zaboravim. Kopiram ga u cijelosti i molim turiste koji komuniciraju s gospođom da nam oproste, pardon halale (zaboravih da se u turističkom uredu naziva selam) na njenoj nepismenosti.

Jasminka Sulovski Hadzajlija Slažem se Emile u potpunosti i ja se pitam hočeli iko odgovarati za ovaj požar i toliko uništene šume koja se gojila više od 50 godina..vjerujmi kad sam se vraćala sa Boračkog 1.maja oko 18 sati vidijela sam da gori šuma i slikala a za svaki slućaj sam zvala vatrogasce i non-stop zauzet telefon a ćula sam da su još neki svali i tako im bio zauzet telefon..onda sam skontala..ma možda oni mještani što su im blizu kuće da bi mirno spavali sigurno su otišli da gase..od oka sam skontala da se može obićnim šlaufima sa česme gasiti da se ne razbuktava..,ali ujutro sam skontala da sam se prevarila da su po svemu sudeći i mještani mirno spavali...a spomenuo si Vardu i Pomol..a tu su se svi podigli od gradjana da gase,dosta toga su i ugasili dok je došla vatrogasna...sad ispade da je bolje bilo da je kišilo za 1.Maj kao i ranijih godina...Valjda će neko i odgovarati za ovo..