Poema o Željku Komšiću – Demokratskoj fronti

Na front! Na front!

Na vlast je spremno stupam

Dozvolite, ljevica sam samo u načelu

Puk kad bira

Nema mjesta građanskom veselju.

Sine Alijin i vi entiteski Srbi

Dočekasmo neku ljepšu zoru

Mante prošlost i ratove klete

Kad sam na Pale puc'o

A Bakir sjedio u trezoru

Danas smo bez oružja mrska

Mi smo vlast a drugi su mete.

O građani potlačene Bosne

Bio sam vam i ambasador i načelnik i predsjednik

Ali vlasti nikad kuš'o nisam (ma jel'!?)

Zato sam odlučio čvrsto

Postavit ću zahtjeve i uslov:

Neboder moj ustakljen nije

Žena moja na birou rada

One klupe u parku da su čiste

Tramvaji da ne kasne mnogo

Dajte ljudi!

Ne vjerujem al' kunem vas Bogom

Barem nešto vidno da se desi, narod to puši zato krente redom.

Preplivat ćemo Savu!

Nacionalne stranke za mnom!

Evropa viš' na nas čekat neće!

„Ja neću da pobijedim Lagumdžiju i SDP“

Kod Senada na Fejsu sam rek'o

Al' glasali ste i sad vam je 'vako

Hvala ti moj mentore Zlatko.

O hvala ti moj mentore Zlatko!

Ljubim te u drugarska usta

Evo stranku evo pola članstva!

Daj mi vlasti i kožnih fotelja

Samo s Bakirom! to bi tvoja želja.

Dozvolite (ponovo), ljevica sam samo u načelu

Zanima me sam' bošnjačko i srpsko mjesto

Jesam Hrvat al' u Širokom Brijegu sam pseto.

Vrijeme leti, izbori sljedeći su blizu

Na fornt! Na front!, uzalud će biti pravit listu.

Jebaji ga – iz naroda, pa narodski psujem (poručujem)

Volim vlast i vlasti se radujem!

Za 4 godine broj nezaposlenih u HNK porastao za više od 3000!

U HNK,  jednom od najzaduženijih kantona u Federaciji BiH broj nezaposlenih u junu 2014. prema podacima Federalnog zavoda za zapošljavanje iznosio je 32.447, što je za 3101 više u odnosu na podatke iz juna 2010. kada je iznosi 29.346.

(klik na fotografiju za veći format)

Toliko u uspjehu Vlade HNK u mandatu 2010-2014. (Da ne kažem „o uspjehu ministarstva privrede“ iz kojeg posljednjih dana dolaze informacije o „povećanju zaposlenosti za skoro 6% od kada je SDP u Vladi HNK“.)

Ako je treći hrvatski, čiji je drugi entitet?

Postoji li bolji povod za ozbiljan tekst na blogu od aktiviranja ozbiljne priče o trećem entitetu?

Ne postoji.

Mojih čitalaca i Hrvata u BiH... na stotine!

I dosta su i moj blog i Hrvati bili na margini u BiH. Vrijeme je da se čuje i naš glas, da hrvatske aspiracije za hercegovačkim suncem budu na dnevnom redu, a ja da zamahnem kamenom na profilnoj slici k'o Vedrana Rudan. U ovim turbulentnim vremenima, nisu bitni ni srednja Bosna ni Posavina, bitna je država, i nije bitno da li će neko pročitati tekst bitno je da klikne. Jer nema države do 'ercegovačkog krša, niti novinarstva do šera i klikača!

No dosta ironije, riječ je o ozbiljnoj temi na ozbiljnom blogu.

Znači treći entitet. Jen', dva, tri entiteta. Jedan srpski, treći hrvatski. A drugi?

Država – državljanstvo, entitet – „entitetstvo“

Nije li nam silno ubjeđivanje u Bošnjaštvo, Srpstvo, Hrvatstvo i Ostalstvo pred popis stanovništva prošle godine, odvuklo pažnju od „entitetstva“?

(Obrazac P1, pitanje broj 19.1 – Državljanstvo entiteta  i ponuđeni odgovori: FBiH, RS i Ne izjašnjava se.)

Jer ako je imaoc državljanstva jedne države DRŽAVLJANIN iste, nije li onda državljanin entiteta „ENTITEJAC“ istog?

Hoće li Bosna i Hercegovina sutra uopće imati „državljane“ zbog previše „entitljana“? 

Ako je vjerovati Richardu Holbrookeu, neće!?

U nastojanju da smekša negodujući stav Izetbegovića, od kojeg je na zahtjev Miloševića u Ankari tražio da prihvati termin Republika Srpska za teritorij koji će pripasti srpskom entitetu, Holbrooke je rekao da i SAD imaju federalne jedinice, poput Texsasa, sa predznakom republika, ali da to ne utiče na jedinstvo zemlje, te da će Bosna i Hercegovina iako sastvaljena od dva dijela i bez obzira na njihove nazive, biti jedinstvena zemlja koja će jedina imati svojstvo države, dok entiteti na to neće moći polagati pravo.

I, vjerujete li mu?

Dakle, Alija je aminovao termin Republika Srpska, a entitet je zadržao krvavo osvojene granice u kojima izgleda poput Hrvatske u ogledalu. (Ne znam kako se Mile Dodik nosi s ovim dvjema činjenicama?!)

Komadanje Bosne

Na nekoliko sastanaka s Tuđmanom Čarls Redman, kao Klintonov posebni izaslanik, i Piter Galbrajt, u svojstvu američkog ambasadora u Hrvatskoj, stavili su do znanja Tuđmanu da ne može voditi dvostruku politiku, odnosno da ne može voditi borbu i animirati svijet za nezavisnost i cjelovitost hrvatske države, čija je još uvijek jedna trećina bila pod kontrolom Srba, a istovremeno raditi na komadanju Bosne i Hercegovine sa ciljem pripajanja nekih njenih dijelova Hrvatskoj. Tuđmanu je rečeno da ako Hrvatska želi oteti komad Bosne, onda neka zaboravi potporu Vašingtona za povrat svojih teritorija koje su pod kontrolom Srba u Hrvatskoj.

Hrvatska je danas nezavisna i cijeli njen teritorij je pod kontrolom Hrvata. A postoje li danas interesi za teritorij s hrvatskim predznakom u  Bosni i Hercegovini?

Ako je vjerovati Vašingtonu, ta ideja nema potporu!?

„Alija“ bi sada (pod budnim okom stranaca i dugogodišnjih ovakvih ili onakvih sukoba naravno) trebao da aminuje i Republiku Hrvata (trenutno mi ne pada niti jedan „državotvorniji“ termin) koja bi s Koridorom 5c koji je presijeca izgledala poput zrna kafe.

A gdje ima kafe ima i fildžana!

I evo nas kod drugog entiteta. Fildžan entitet ili popularnije FILDŽAN-DRŽAVA.

Akademik Muhamed Filipović u jednom od svojih nedavnih istupa podsjetio je na sjednicu prvog Bošnjačkog sabora jeseni 1993. godine u Sarajevu, na kojoj su prvaci SDA predložili stvaranje muslimanske državice s ranije pripremljenim ustavom te kartama na kojima su prekrojene granice, izjavivši da je na toj sjednici "čuo objašnjenje rahmetli Irfana Ljubijankića i Silajdžića da su se tobože stekle prilike kada ni Hrvati ni Srbi, ali ni Evropa neće biti protiv stvaranja jedne muslimanske države“ i da je  plan bio da  Bošnjački sabor preraste u ustavotvornu skupštinu te muslimanske državice.

Istina, svidjela se nekom ili ne, ako bi Hrvati dobili svoj entitet u BiH, profitirala bi ideja bošnjačke fildžan-države („potpiši Alija da je kolik avlija").

Time bi bio ostvaren višedecenijskog plana stvaranja muslimanske države u srcu Evrope. (A samo naivan može vjerovati da su te težnje umrle u pojedinim bošnjačkim krugovima.)

I ne koče Bošnjaci Čovića s „komšićima“ u Predsjedništvu i organima vlasti (dobro, iritiraju ga), već katolička Evropa koja nikada neće dozvoliti da stvaranjem hrvatskog trećeg entiteta, Bošnjaci u BiH dobiju ovaj drugi.

I kako stvari sada stoje to se (još) neće desiti. (Ili možda hoće?)

Učimo srpski sa Stojanom Miloševićem

Na jučerašnjoj 11. sjednici Općinskog vijeća Konjic, vijećnik SDP-a Stojan Milošević u nekoliko navrata za govornicom je načelnika Emira Bubala oslovio sa „predsjednik opštine“. Nakon opaske predsjedavajućeg Vijeća Ivana Karlovića „mislite na načelnika opštine?“, Milošević je uzvratio da u „skladu s poslovnikom, član 4 čini mi se...“ ima pravo da se obraća na kojem jeziku želi i da je na njegovom jeziku „predsjednik opštine“!

Jasno je da je Milošević mislio na srpski jezik i da s punim pravom može da govori maternjim jezikom, ali nije jasan njegov prevod.

Izbori u Bosni i Hercegovini se svake 4 godine raspisuju za „načelnike i općinska vijeća/skupštine opština“ i ma koliko drug Stojan (kako ga jedne prilike nazva jedan drugi vijećnik) mislio da se „načelnik“ na srpskom kaže „predsjednik opštine“, vara se. (Istina u nekim sistemima npr. u Crnoj Gori se koristi termin „predsjednik opštine“ za šefa izvršne vlasti u lokalnoj zajednici.)

Ali s obzirom da je iza govornice u istom obraćanju kazao da je „ispek'o puno rakije“ a da je „slabo išta prod'o“, niko nije previše ozbiljno uzeo njegovo trezveno jezičko tumačenje.

A za sve građane Konjica koji žele učiti srpski jezik uz mentorstvo Stojana Miloševića, neka dođu na sjednicu Općinskog vijeća Konjic. (Za sljedeću sjednicu pripremiti recitiranje stihova Matije Bećkovića.)