Film u „U zemlji krvi i meda“ stigao i u Konjic. Konjic ima kino, ali kino nema filmove. Ako kino nema filmove, znači da nema program, a ako kino nema program, znači da ne radi. Kako onda Konjic ima kino? Iz budžeta Općine Konjic, godišnje se izdvoji između 100 i 200 hiljada KM za rekonstrukciju Narodnog univerziteta u kojem je smještena kino sala, ali u posljednjih 10-tak godina koliko sam kroz pozorišni angažman prisutan u ovoj ustanovi, nisam primijetio ni da je kupljena igla i konac i zašiveno kino platno.
Subota večer, vodim ljepšu polovinu na film.
Sugerišem joj da se toplo obuče, jer u kinu nema grijanja, i da ne zaboravi napomenuti da u obližnjoj prodavnici kupimo grickalica, jer se kokice i coca-cola ne prodaju u našem kinu.
„Ah, kako nema grijanja?“, reći će Edhem Bičakčić, „kad sam ja ima 10 godina naložio (u smislu naredio, dao, ne ugrijao) da se u kino sali u Konjicu uvede grijanje“. Riječ je o priči iza kulisa našeg pozorišta, koju pričaju promrzli glumci dok jebu mater (ne)kulturnim (ne)radnicima na vlasti u Konjicu. Navodno se dotični smrz'o u njoj kad je bio u premijerskoj posjeti Konjicu. Kino salu (jednu od većih u BiH) griju dvije plinske boce koje stvaraju ambijent sjedenja u propeleru aviona, ispuštajući blago umirujući, skoro nečujni miris plina! Edheme, ako si sredio donaciju veću od 50 KM, zajebali su te.
(Ulaz u kino u Konjicu)
19h. Film počinje. Šok.
Slika na ukrivo utegnutom platnu je toliko mutna, da sam na trenutak pomislio da su mi potrebne 3D naočale, da bih jasno vidio. Lica glumaca se ne razaznaju. Okrećem se oko sebe, sala puna (više od 300 posjetilaca sigurno), naćulili uši i pokušavaju razumjeti glasove koji dopiru sa starog razglasa. (Nije suvišno spomenuti da se ime glavne glumice nije moglo odrediti u prvih sat vremena. Amna, Asja, Ana… i da je Tarik na pola filma ne upita kako se zove, a ona jasno ne odgovori „Ajla“, tražio bih njeno ime po guglu.)Ali evo nas kod filma… Nisam filmski kritičar, pa ću dati drugačiji osvrt.
Dakle, izborna je godina u BiH, dižu se tenzije u Mostaru oko novih podjela u gradu, ponovo se potencira Srebrenica i izbor načelnika, organizuju se okrugli stolovi na temu genocida, rata, diskriminaciji… Fikret Abdić izlazi iz zatvora, vrše se politička prepucavanja na relaciji Sarajevo – Banja Luka, itd. Onda se pojavi Angelina Jolie sa filmom o sistematskom silovanju Bošnjakinja u ratu u BiH! Budimo realni, nama u Bosni i Hercegovini malo treba da planemo, a ko je god pogledao film planuo je, i probudio ratni nemir u sebi.
Angelina, hvala ti što si napravila svojevrstan dokument o ratnim stradanjima u mojoj zemlji, ali nije vrijem da nam ga u ovom, za nas turbulentnom periodu utrpaš. (Mogla si barem sačekati da lokalni izbori prođu.) Prvo, ne vjerujem da si ti pisala scenarij, jer da išta znaš o sistematskom silovanju napisala bi scenarij o stradanju indijanskih žena u kolonijalnom osvajanju, ili o ponižavanju muslimanskih žena u ratu u Afganistanu, Iraku, … Ti i Bred ste Amerikanci, znate o čemu pričam.
Pusti nas Bosance i Hercegovce da sami pričamo o sebi, jer nam je pun kurac stranaca koji nam žele mir i dobro.
Da tvoj film (naručen od novoporedskih svjetskih elita) nema za cilj i sijanje nove klice mržnje među žiteljima ovog dijel Balkana, imao bi oznaku 18 – ne preporučuje se djeci mlađoj od 18 godina (2/3 posjetilaca u kinu to večer bili su osnovci)!Siguran sam, da su djeca, nakon odgledanog filma, imala nagon na povraćanje, ali nikom od njih nije palo na pamet da uđe u WC kina, u kojeg kao da je pala granata. Vlaga, hrđa, smrad, voda koja kaplje, … u kinu u Konjicu. Da je samo još neko bacio bombu na pola projekcije i zapalio kino platno, imao bih osjećaj da je film u 8D!
(Normalna blagajna i ulaz u kino - Cinema City Sarajevo)
No comments:
Post a Comment