„Jebo te Zuko! Pa samo smo lani milion maraka betona skrhali u podzide, pa đe su sad ovi nastavnici i profesori likovnog koje smo preko Dželilovića zapošljavali da nacrtaju nešto po njima. Ih, najlakše je sad nešto spašavati, govoreći da Općina neće da pomogne, a od tog nikakvog … I šta Zukin moral, šta on zna o moralu, sigurno je to p'jan i nacrt'o!?“, zakurla se u glavi jednog lokalnog vlastodršca.
Umjetnost ako nije sposobna da se bori sama s onim što jeste, onda ne vrijedi ni boriti se za nju, ali kada je riječ o simbolima grada, onda je potrebno boriti se i pobijediti. Konjic ima jedan pogrešan pristup, da ljude koji vrijede a još nisu priznati svojom skučenošću otjera, a kada se ti isti negdje proslave počne da se diči njima. Ni Zuko nije daleko od ove (možda subjektivne) tvrdnje, ali kako vrijeme bude odmicalo morat ćemo dičiti se i spominjati Zuku, jer ako ne budemo spominjali ono što iz Konjica vrijedi, neko drugi će spominjati i u svijet gurati ono što iz Konjica nije vrijedno spomena.
Kao građanin dajem punu podršku akciji spašavanja Zukinog murala! Sve izvodive mogućnosti podržavam, kao i vlasnika objekta koji, ako ne bude načina s punim pravom može srušiti objekat.
Ali da nam se ne bi događalo, da se neki „sadašnji Zuko“, zavuče negdje i naslika nešto, dajem prijedlog Općini Konjic, da u tenderima za poslove s betonom ima u vidu i stavku „slikanje po betonu“. Mislim da bi prije svega, bilo korisno da još neko, neki lokalni slikar naprimjer, zaradi koji dinar na podzidama. Ali da bi Općina prepoznala ovu ideju, dajem i objašnjenje finansijske isplativosti. Npr. izgradnja zidova duž Neretve, je najisplativija za oslikavanje, jer u periodu kad Neretva nadođe, saprat će naslikano, i Općina će i naredne godine biti primorana da plati novo slikanje. Riječ je, dakle o cikličnom procesu investiranja, i bukvalnom pranju para. Nešto poput, stalnog popločavanja ceste po starom dijelu grada. Također, ako ovakvu vrstu umjetnosti Općina želi širiti diljem općine Konjic, preporučeno je da se oslikaju i putevi koji se grade u najudaljenijim područjima općine. Zagarantovani vijek trajanja slike je 5 godina, jer u (bivšim) selima gdje se prave putevi, ne živi niko i slike neće narušiti ljudski faktor.
Molio bih Općinu Konjic, samo da ovaj betonski slikar, ne bude neko kome je ovaj lokalni vlastodržac sa početka teksta nešto u rodu. Znam da Dželilović više nije ministar obrazovanja, pa nek' Salko vidi, sa ovim Hadžiomerovićem da primi nekog… (ma zezam se znam da Salko više nema svog ministra u Vladi HNK).
Zuko, ako tvoji sugrađani ne spase mural, ne prevrći se u grobu, očut će lokalna vlast da škripiš, pa će te betonirati. Znaju oni da ti nisi bio baš zelen. Profesori novinarstava u Sarajevu i sada studente uče o Zukinom stilu interpretiranja, i ne zamjeri što opsovah u tekstu, bio sam redovan na predavanjima.
No comments:
Post a Comment