Smisao marketinga u političkoj praksi je zapravo da se što bolje, posebno u vrijeme izbora „proda“ neki kandidat ili politička opcija reprezentovana u političkoj partiji. [1]
Historija pokazuje da su se prve modernije izborne kampanje pojavile u Sjedinjenim Američkim Državama u 18. stoljeću, a zatim i u Evropi. Kampanju pokreće politička stranka ili kandidat. Cilj svake kampanje je pridobiti potporu javnosti, glasača, tj. određenog broja glasova. Izborna kampanja s toga podrazumijeva period političke aktivnosti, neposredno prije glasanja. Osnovna karakteristika izbornog marketinga je vremensko određenje. On prati izborni proces, kampanju kandidata ili stranke. [2]
U aktere političke komunikacije Brian McNair ubraja političke organizacije (političke stranke, javne organizacije, skupine za pritisak, terorističke organizacije i vlade i dr.), medije i građane. Dakle, trojstvo izborne kampanje čine politički subjekt, mediji i građani. Sve ono što politički subjekt (politička stranka, kandidat) kreira, mediji prenose glasačima koji su (najčešće) samo posmatrač izborne utrke.
Prema „Leksikonu stranih reči i izraza“ Milana Vujaklije, riječ akter ima sljedeće značenje: Akter (fr. acteur, lat. actor vršilac, izvršilac) glumac; učesnik u nekoj radnji ili u nekom događaju.
Sinergično komuniciranje je najbolji način komunikacije u izbornoj kampanji. Kombiniranjem više elemenata, utiče se na sinestezijalnu percepciju glasača. Glasač u izbornoj kampanji ne razmišlja mnogo, koristi svoja čula, vidi plakat, pa odluči glasati za „njega“, čuje radio džingl, pa odluči glasati za ono što je čuo, rukuje se s kandidatom, pa njemu da svoj glas, bude pozvan na večeru, pa okusi „stranku“ i podrži je na izborima, u zraku mu miriše promjena, pa glasa za „promjenu“. Sinergija je svuda u prirodi. Ako dvije biljke posadimo jednu do druge, njihovo korijenje će se ispreplitati i poboljšati kvalitet zemlje, te će tako obje biljke uspješnije rasti, nego da su posađene razdvojeno.
Komunicirati sinergički znači otvarati i duh i tijelo, znači postići neophodnu izražajnost.
Posmatrajući čovjeka kao ključnu figuru komunikacije, nezaobilazno je spomenuti Džordža Orvela i „1984.“ u kojoj napisa da ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost, ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost davne 1949. Danas u 21. Stoljeću, i u kontekstu izbornog marketinga, možemo reći da ko kontroliše medije kontroliše politiku, ko kontroliše politiku kontroliše novac, ko kontroliše novac, kontroliše građane.
Vodeći se ovom tvrdnjom, o kontroli medija, politike, novca i građana, s pretpostavkom da činjenično poznajemo bosanskohercegovačke političke, medijske, ekonomske prilike, postavlja se pitanje, da li izborni marketing kao kategorija blijedi?
U teoriji, izborni marketing je jedan od najvažnijih segmenata političkog komuniciranja. Međutim, ne dotičući se mnogo akademski prihvaćenih teorija, nego se oslanjajući na iskustveno (kroz izborne procese u BiH) doživljeno, može se pojednostaviti i reći da izborna kampanja liči na cirkus, a čijem klaunu se narod najviše nasmije, pobjednik je.
Iskoristit ću primjer objašnjavanja pojma marketing kroz situaciju „vidiš lijepu djevojku na tulumu“ (izvor nepoznat autoru) i dopuniti ga stavkom „izborni marketing“.
1. Vidiš lijepu djevojku na tulumu. Priđeš joj, i kažeš “Ja sam fantastičan u krevetu” - Direktni marketing.
2. Vidiš lijepu djevojku na tulumu. Zamoliš prijatelja da ode do nje, i da joj kaže: “Moj prijatelj je fantastičan u krevetu“ - Oglašavanje.
3. Vidiš lijepu djevojku na tulumu. Saznaš njen broj telefona, pa je zoveš sutradan, i kažeš: “Ja sam fantastičan u krevetu” - Telemarketing.
4. Vidiš lijepu djevojku na tulumu. Ona ti priđe i kaže: “Čujem da si fantastičan u krevetu” - Prepoznavanje brenda.
5. Vidiš lijepu djevojku na tulumu. Priđeš joj, i uvjeriš ju da ide kući sa tvojim prijateljem - Predstavništvo.
6. Vidiš lijepu djevojku na tulumu. Saznaš da li je registrovana u centralni birački spisak, priđeš joj i kažeš „Ja sam kandidat na izborima“ - Izborni marketing.
U izbornom procesu, stranke i kandidati učinit će sve da budu dio vlasti, jer prema Weberovom tumačenju, u sferi političkih stranaka je moć. Pojmovi vlast i moć, uvijek idu zajedno. Vlast je jednako moć, i moć je jednako vlast. S toga tokom izborne kampanje sve drugo postaje manje važno, a u prvi plan se stavlja „ja sam kandidat na listi“.
U svakom slučaju još dugo će postojati prevara da politika i političari postoje radi dobrobiti građana. Činjenica je da je politika biznis, i da je u njenoj sferi interes. Povremeno glasanje daje ljudima iluziju slobode i mogućnosti izbora.
Činjenično stanje je da je kultura dijaloga nedovoljno razvijena kod političkih lidera u Bosni i Hercegovini. S toga je komuniciranje (neverbalno ili verbalno) manifest onoga što ti lideri doista jesu. Postavlja se pitanje – kakvi su ljudi koji vode i imaju moć?
Političke stranke koje su duži period na vlasti, gomilaju moć, što u demokratskom sistemu predstavlja lažni pluralizam, jer elita skoncentrisana u vladajući aparat postaje samoupravna. Svi pokušaji promjene iste bez strategije i taktike, postaju borba s vjetrenjačama.
Vlast izjednačena s moći, i moć izjednačena s vlašću, znači da, ko ima moć da pobijedi na izborima, steći će i moć koju mu donosi vlast. Ko ima vlast, ima i moć koja se tokom izborne kampanje poveća ili umanji (u zavisnosti od vrijednosti kampanje).
Bosna i Hercegovina u postdejtonskom periodu svoj naučno-istraživački opus svela je pod bošnjački, hrvatski i srpski naučni milje, te s toga su evidentne tri istine, tumačenja, historije, itd., odnosno četiri, ako uzmemo u obzir i međunarodnu zajednicu koja je prisutna sa svojim stavom. Politički marketing u Bosni i Hercegovini osjetljiva je tema, kao što je i vjera, ili bilo koja druga tema koja ima dodirnih tačaka s nacijom. Javnost je podijeljena. Najjasniji politički marketing je kod srpskog političkog korpusa. Neupitna je činjenice da Republika Srpska gravitira ka Beogradu, i da se kreiranje javnog mnijenja kreće u tom pravcu. Politička komunikacija Hrvata, svedena je na težnju za Hercegovinom (bez „i“ i „Bosna“). Bošnjaci su u svoj politički marketing „uveli termin“ nafaka. Što bi značilo, pusti neka se sve samo od sebe događa.
Na kraju (bez obzira poznavaju li akteri političke komunikacije teoriju i praksu izbornog marketing), skoro 20 godina nakon rata jasno je da samo nacionalna retorika pobjeđuje na izborima u Bosni i Hercegovini i pobjeđivati će sve dok zvanična evropska ili američka ili neka treća (zakulisna) retorika ne odluči drugačije.
No comments:
Post a Comment