Friday, February 6, 2015

Žena koja ne loži vatru…

Tokom rata 90-tih u Bosni i Hercegovini je bilo sasvim normalno koristiti knjige, komade namještaja, parket... i u hladnim (što od temperaturnog, što od ljudskog minusa) danima grijati prostoriju koja je jedina bila zaklonjena od snajpera i granata, ili kako se običavalo reći „od njihovog pogleda“.

Februar 1994. godine. Deseta godišnjica Olimpijskih igara u Sarajevu. Emina je izbjeglica iz istočne Bosne u Sarajevu. Sa troje djece i bez muža uselila je u stan nekog srpskog oficira koji je pred izbijanje sukoba u Bosni napustio Sarajevo. Stan je bio prazan. Na prozorima su bile folije s natpisom UNHCR. Namještaj, kućasnki aparati, sanitarije... sve je već odavno otuđeno iz ovog stana. Ono što je ostalo, Emina je morala zvati dom, jer drugog za nju i djecu nije bilo.

„Mogu li se ići igrati ispred zgrade“, uptala je Eminu njena mlađa kćerkica. „Ne možeš, vani je hladno i padaju granate“, odgovorila je Emina. „Ali i ovdje je hladno i isto padaju granate“, uporna je bila djevojčica. „Jeste, ali teta Almasa je rekla da će nam dati svoj šporet, pa ćemo i mi naložiti vatru i grijati se, a granate nek padaju...“, zastala je i dodala više za sebe: „Samo da se tvoja braća ne odu igrati dalje iz haustora“. „A gdje ćemo naći drva?“ upitala je djevojčica. „Eno, tamo, pogledaj policu s knjigama...Ima da se grijemo i više od deset dana“, odgovorila je Emina.
Almasa je živjela na prvom spratu zgrade i još prošle sedmice je Emini obećala stari „smederevac“, šporet na čvrsto gorivo. Poželjno bukovina i hrastovina, ali u ovim teškim danima, „gutao“ je i Dostojevskog, i Andrića, i okvirove dječijih diploma i kutijice za nakit... (I taj period u Sarajevu je potvrdio mit da se vjerskom literaturom najbolje potpali vatra!)

Amar i Enes su utrčali u hodnjik vičući u glas „mama, mama, zove te teta Almasa u podrum!“.
Podrumi su se nalazili s druge strane zgrade i trebalo je sačekati „da se smrači“ pa da se sigurnije dođe do tih prostorija. Bilo je pet sati poslijepodne. Emina se s djecom spustila stubištem do ispred zgrade. Hitrim korakom pretrčali su dvorištem do ulaza u podrume.
„Evo Emina, meni ne treba. Sačekaj da se još malo smrači, pa prenesi“, kazala joj je Almasa.
„Hvala ti, ovo ti neću...“. Nije uspjela da završi Emina, kada je u dvorište pala granata. Detonacija je razbacala stvari po podrumu, a od prašine se nije vidio izlaz. Emina je kroz dim počela da doziva. „Ajla! Ajla! Amare... Gdje je Enes!?...“

Februar 2014. Istočna Bosna. Trideset godina od Olimpijade u Sarajevu. Emina živi sama u obnovljenoj kući. Kako su pričale komšije i poznanici, već dvadesetu zimu Emina ne loži vatru.

Prije desetak dana u posjeti su joj bile članice udruženja žena s predstavnicima lokalne vlasti. Kako su rekli u izjavi za medije, Emina zaslužuje jednaka prava kao i svi drugi povratnici, da je na lokalnoj vlasti da uradi prilazni put kući, te da će u humanitarnoj akciji koja je pokrenuta biti prikupljena sredstva za kotlovnicu i radijatore za centralno grijanje, kako ova nadasve hrabra žena ne bi više boravila u hladnim (što od temperaturnog što od ljudskog minusa) prostorijama.


Wednesday, November 26, 2014

Poema o Željku Komšiću – Demokratskoj fronti

Na front! Na front!
Na vlast je spremno stupam
Dozvolite, ljevica sam samo u načelu
Puk kad bira
Nema mjesta građanskom veselju.

Sine Alijin i vi entiteski Srbi
Dočekasmo neku ljepšu zoru
Mante prošlost i ratove klete
Kad sam na Pale puc'o
A Bakir sjedio u trezoru
Danas smo bez oružja mrska
Mi smo vlast a drugi su mete.

O građani potlačene Bosne
Bio sam vam i ambasador i načelnik i predsjednik
Ali vlasti nikad kuš'o nisam (ma jel'!?)
Zato sam odlučio čvrsto
Postavit ću zahtjeve i uslov:
Neboder moj ustakljen nije
Žena moja na birou rada
One klupe u parku da su čiste
Tramvaji da ne kasne mnogo
Dajte ljudi!
Ne vjerujem al' kunem vas Bogom
Barem nešto vidno da se desi, narod to puši zato krente redom.

Preplivat ćemo Savu!
Nacionalne stranke za mnom!
Evropa viš' na nas čekat neće!
„Ja neću da pobijedim Lagumdžiju i SDP“
Kod Senada na Fejsu sam rek'o
Al' glasali ste i sad vam je 'vako
Hvala ti moj mentore Zlatko.

O hvala ti moj mentore Zlatko!
Ljubim te u drugarska usta
Evo stranku evo pola članstva!
Daj mi vlasti i kožnih fotelja
Samo s Bakirom! to bi tvoja želja.

Dozvolite (ponovo), ljevica sam samo u načelu
Zanima me sam' bošnjačko i srpsko mjesto
Jesam Hrvat al' u Širokom Brijegu sam pseto.
Vrijeme leti, izbori sljedeći su blizu
Na fornt! Na front!, uzalud će biti pravit listu.
Jebaji ga – iz naroda, pa narodski psujem (poručujem)

Volim vlast i vlasti se radujem!

Friday, September 12, 2014

Predizborna „esdeaovska“ kvazi zaštita Bošnjaka (ponovo)

Bosnu i Hercegovinu kao nefunkcionalno uređenu zemlju čiji se državni aparati održavaju (ne)vještim manevrom međunarodne zajednice koja je prisutna u njoj (javno) posljednjih 20-tak godina, okružuju zemlje s jasno definisanim nacionalnim identitetom, čija se vjekovna ideja o velikosrpstvu ili velikohrvatstvu ostvarivala u momentima kada je to tok svjetske historije dozvoljavao (istina nikad do kraja). Srbi i Hrvati iz Bosne i Hercegovine pored Bosne i Hercegovine imaju rezervnu domovinu Srbiju i Hrvatsku koju smatraju maticom, dok (neki) živeći na njen teret, degradiraju sve što ima okus bosanskohercegovačkog, za razliku od Bošnjaka koji imaju jednu domovinu - Bosnu i Hercegovinu. 

Svoje (kreirane?) unutarnje suprotnosti pokazujemo i u bezazlenim (uobičajenim, prijeko potrebnim, opće prihvaćenim…) stvarima poput prošlogodišnjeg popisa stanovništva, čiji rezultati će biti posmatrani kroz „brojačnu nadmoć jednih, drugih i trećih“ (čitaj „brojčanu ugroženost“) dok će ekonomski parametri, socijalna slika, školstvo, obradivo zemljište... biti na marginama dugoročnih demografskih planiranja.


Govoreći o terminu „ugrožen Bošnjak“ kroz široku lepezu tema koje će siguran sam biti potencirane i u ovogodišnjoj izbornoj kampanji, bitno je spomenuti da je muslimansko-bošnjačka politika koja se borila za (savremeni?) nacionalni identitet i položaj muslimana Bošnjaka 90-tih i danas prisutna na političkoj sceni.

Probošnjačka promišljanja i povlačenja poteza, prvenstveno se odnose na jednu političku stranku – SDA.

Pobjedom „vjersko-nacionalističke“ stranke SDA na prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini određen je dalji tok stvaranja i profiliranje bošnjačkog identiteta kakvog danas poznajemo. Riječ je dakle o oko 20 godina traganja za identitetom naroda, kojeg (u najvećoj mjeri) vodi SDA, pozivajući se i danas na dvodecenijsku zaštitu islama, Bošnjaka, njihovog nacionalnog interesa…

Ako su Bošnjaci 2014. na ovaj ili onaj način ugrožen narod i nemaju ekonomsku snagu, onda je s razlogom opravdano kritičko promišljanje prema „esdeaovskim“ potezima u interesu Bošnjaka u BiH od 1990. do 2014.

Pomirili smo se da ne jedemo obećanim zlatnim kašikama (iako nije isključeno da elita koja ih je obećavala jede), ali ne možemo prihvatiti činjenicu da smo kao narod (kojem pripadam) najsiromašniji u Evropi. Kako osjetiti čast i biti ponosan s tom gorkom pilulom koju gutamo iz dana u dan!?

Da li su u eri vladavine SDA (a na štetu Bošnjaka) izvršene najveće pljačkaške privatizacije, politički atentati, kriminalna djela, korupcijske afere, familijarna zapošljavanja u javni sektor... u Bosni i Hercegovini?

(Pauza) - A, jesu.

Da li će se SDA kao bošnjačka partija u predstojećoj izbornoj kampanji predstavljati kao „istinski zaštitnik Bošnjaka“?

(Pauza) - A, hoće.

Da li će narod zbog usađenog straha (od ovog ili onog i ovih ili onih) ponovo dati SDA određen broj glasova?

-          Sigurno!

Često mi kroz glavu prođe misao da „čovjek ne može ostaviti bolje nasljedstvo čovječanstvu od dobro obrazovane obitelji“. Zato, „dragi“ esdeaovci, bitnije od štićenja ličnih interesa, uskofamilijarnih, stranačkih i jaranskih, pozivajući se na vitalni nacionalni bošnjački, je Bosni i Hercegovini ostaviti u nasljedstvo (ako ne ekonomski snažne onda...) obrazovane Bošnjake, koji će se u budućim naletima (ovih ili onih) moći suprotstaviti razumom (a ne paradržavnim formacijama i bliskoistočnim militantima).

Istina, tada bismo znali razlikovati STVARNU od LAŽNE zaštite naših interesa i poslati vam (mi vama a ne vi nama!) jasnu poruku u izbornoj kampanji, da je DOSTA BILO LAŽI I POLITIČKO-MARKETINŠKE BRIGE ZA BOŠNJAKE!


Tuesday, September 2, 2014

Biti političar...

Citatom uvaženog profesora Besima Spahića, zvanično na blogu objavljujem kandidaturu za Skupštinu HNK. Pozovite se na ovu moju objavu, ako i na moment ikada osjetite da nisam VAŠ ZASTUPNIK!



„Biti političar i lider nije nikakva privilegija, nego prije svega čast i odgovornost, znanje i mudrost, pravičnost i plemenitost prema svojoj bosanskoj i hercegovačkoj djeci – čak i prema onima koji nisu glasali za vas. Državni (State Marketing), kantonalni (Cantonal Marketing) i općinski marketing (Commune Marketing) podrazumijeva da dolaskom na čelo općine, kantona ili države iz reda bilo koje stranke, lider prestaje biti isključivo stranački čovjek, nego postaje funkcioner kojeg svi građani osjećaju kao svoga.“ Besim Spahić (Izazovi političkog marketinga)

Saturday, August 16, 2014

Za 4 godine broj nezaposlenih u HNK porastao za više od 3000!

U HNK,  jednom od najzaduženijih kantona u Federaciji BiH broj nezaposlenih u junu 2014. prema podacima Federalnog zavoda za zapošljavanje iznosio je 32.447, što je za 3101 više u odnosu na podatke iz juna 2010. kada je iznosi 29.346.


(klik na fotografiju za veći format)


Toliko u uspjehu Vlade HNK u mandatu 2010-2014. (Da ne kažem „o uspjehu ministarstva privrede“ iz kojeg posljednjih dana dolaze informacije o „povećanju zaposlenosti za skoro 6% od kada je SDP u Vladi HNK“.)

Wednesday, August 6, 2014

SBB je politički brend


U „Izazovima političkog marketinga“, prof. dr. Besim Spahić ističe da su  premise svake političke stranke: Naučno-empirijski zacrtan i mjerljiv, te prije svega ostvarljiv politički program, koji je pored ostalog u funkciji kreiranja i stvaranja pozitivne atmosfere (social atmosphere design) za zdravu sopstvenu ekonomiju koja se može samoreproducirati  i na kojoj se jedino mogu kvalitetno temeljiti i socijala i kultura, pa i religija i politika, a sve to zbog općeg dobra naroda i države. 

Vodeći se tvrdnjama prof. Spahića, Savez za bolju budućnost BiH je politička partija koja ima i „naučno-empirijski zacrtan i mjerljiv, te prije svega ostvarljiv politički program…“, napravljen od strane eminentnih stručnjaka s područja ekonomije, prava, međunarodnih odnos i drugih oblasti.

Ekonomija je bila glavni motiv predizborne kampanje ove stranke na izborima 2010. „Kriza je šansa a ne katastrofa“, „Pobijedimo beznađe“, „Uspješan čovjek za uspješnu BiH“, samo su neki od slogana izborne kampanje SBB-a 2010. godine.

Prva kampanja političke partije osnovane netom prije Općih izbora u BiH 2010. ostala je zapamćena, kao kampanja bez „nultih“ govora, nerealnih obećanja, sa jasnim stavovima o kriminalu, korupciji, državnoj mafiji, nezaposlenosti, javnim radovima i sl.
Pred kraj mandata 2010.-2014. SBB ne participira u vlasti ni na jednoj razini, i prema broju osvojenih mandata je najjača opoziciona stranka u Federaciji BiH.

Kako je do sada bivalo, zastupnici opozicije u parlamentima služili su kao dizači ruku, za usvajanje ili ne usvajanje zakona upućenih u proceduru. Zastupnici SBB-a (naročito u Parlamentu Federacije),  pokazuju bosanskohercegovačkoj javnosti, šta je ustvari posao opozicije.
Pored konkretnih prijedloga, sugestija i primjedbi koje upućuju vladama, zastupnici SBB-a digli su na veći nivo kulturu komuniciranja u parlamentu, odijevanje, medijski nastup, pristupačnost…
U eri naprednog informacijsko-tehnološkog društva, stranački funkcioneri moraju biti informatički pismeni, upravljati društvenim mrežama, koristiti se e-mailom, skyp-om… a laptopi ispred zastupnika  SBB-a u Parlamentu Federacije, pokazatelj su da ova partija ide u korak s vremenom.

Standardi koje ova stranka postavlja u političkom sistemu Bosne i Hercegovine nisu slučajni.

Osnivač stranke, i kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Fahrudin Radončić, vratio je vjeru Bosni i Hercegovini, da politika može, i mora biti naučno bazirana, analitička, planska, kreativna, kontrolirana i prije svega vizionarska djelatnost. Nastupilo je vrijeme za ljude od ideja, a ovom čovjeku, kao provjerenom biznismenu ih ne manjka.


Ivan Šiber u „Političkom marketingu“ ističe sedam osobina „psihološkog profila“ koje su poželjne za političkog kandidata:

  1. Politički eros – usmjeravanje libida na područje politike.
  2. Snažna ličnost – samosvjestan, samouvjeren i dominantan kandidat
  3. Otvorenost – spremnost na prihvatanje novih informacija, interpretacija, prilagođavanje.
  4. Vizija – vizija razvoja društva.
  5. Političko uvjerenje – interpretacija političke zbilje.
  6. Komunikacija s javnošću – politika je komunikacija.
  7. Politički stil odlučivanja – koncentracija moći i odlučivanja, jednosmjerna komunikacija, razgovor s distance ili dvosmjerna komunikacija, dijalog.
Dakle, predsjednik SBB-a ima svih sedam poželjnih osobina, političkog lidera, vizionara, državnika. Uspoređujući ga sa političkom konkurencijom na političkom tržištu Bosne i Hercegovine, jasno je da je idealnih kandidata sa svim poželjnim osobinama vrlo malo.

Na osnovu svega prethodno napisanog, postaje jasno da je SBB za vrlo kratko vrijeme postao svojevrstan brend.
„Brendiranje se ne svodi samo na sveprisutnost, vidljivost i funkciju, njegova suština je u emocionalnom povezivanju s ljudima i njihovim svakodnevnim životom“ (Žoel Degrip).  Kako se ova politička partija emocionalno povezali s ljudima i njihovom svakodnevnicom, ili kako su se ljudi sa svojom svakodnevnicom emocionalno povezali sa zastupnicima ove političke partije? Pitanje je s razlogom formulisano na ovakav način, jer se odgovor krije u DVOSMJERNOJ komunikaciji između Saveza za bolju budućnost BiH i građana.

UZ NAROD! moto je SBB-a promovisan na Konvenciji u martu 2014., stranačkom skupu u Zenici kojem je prisustvovalo više od deset hiljada članova i simpatizera stranke.

Nijedan zakon koji je išao na štetu građana SBB nije podržao u parlamentima, nijedna prijetnja nije zaustavila ovu stranku da traži usvajanje zakona koji će zaustaviti državnu mafiju i kriminal, niti jedna medijska hajka prema ovoj partiji nije umanjila entuzijazam njenih funkcionera za pokretanje javnih radova, masovnog zapošljavanja, niti izborna krađa, niti politički pritisci, nisu uspjeli, niti uspijevaju, zaustaviti jačanje probosanskohercegovačkog političkog brenda, sa simbolom sreće na logu (djetelina s četiri lista), i sa jakom željom za sretnog bosanskohercegovačkog čovjeka.




Monday, July 14, 2014

Ako je treći hrvatski, čiji je drugi entitet?

Postoji li bolji povod za ozbiljan tekst na blogu od aktiviranja ozbiljne priče o trećem entitetu?
Ne postoji.

Mojih čitalaca i Hrvata u BiH... na stotine!

I dosta su i moj blog i Hrvati bili na margini u BiH. Vrijeme je da se čuje i naš glas, da hrvatske aspiracije za hercegovačkim suncem budu na dnevnom redu, a ja da zamahnem kamenom na profilnoj slici k'o Vedrana Rudan. U ovim turbulentnim vremenima, nisu bitni ni srednja Bosna ni Posavina, bitna je država, i nije bitno da li će neko pročitati tekst bitno je da klikne. Jer nema države do 'ercegovačkog krša, niti novinarstva do šera i klikača!
No dosta ironije, riječ je o ozbiljnoj temi na ozbiljnom blogu.

Znači treći entitet. Jen', dva, tri entiteta. Jedan srpski, treći hrvatski. A drugi?


Država – državljanstvo, entitet – „entitetstvo“

Nije li nam silno ubjeđivanje u Bošnjaštvo, Srpstvo, Hrvatstvo i Ostalstvo pred popis stanovništva prošle godine, odvuklo pažnju od „entitetstva“?
(Obrazac P1, pitanje broj 19.1 – Državljanstvo entiteta  i ponuđeni odgovori: FBiH, RS i Ne izjašnjava se.)
Jer ako je imaoc državljanstva jedne države DRŽAVLJANIN iste, nije li onda državljanin entiteta „ENTITEJAC“ istog?

Hoće li Bosna i Hercegovina sutra uopće imati „državljane“ zbog previše „entitljana“? 

Ako je vjerovati Richardu Holbrookeu, neće!?

U nastojanju da smekša negodujući stav Izetbegovića, od kojeg je na zahtjev Miloševića u Ankari tražio da prihvati termin Republika Srpska za teritorij koji će pripasti srpskom entitetu, Holbrooke je rekao da i SAD imaju federalne jedinice, poput Texsasa, sa predznakom republika, ali da to ne utiče na jedinstvo zemlje, te da će Bosna i Hercegovina iako sastvaljena od dva dijela i bez obzira na njihove nazive, biti jedinstvena zemlja koja će jedina imati svojstvo države, dok entiteti na to neće moći polagati pravo.

I, vjerujete li mu?

Dakle, Alija je aminovao termin Republika Srpska, a entitet je zadržao krvavo osvojene granice u kojima izgleda poput Hrvatske u ogledalu. (Ne znam kako se Mile Dodik nosi s ovim dvjema činjenicama?!)


Komadanje Bosne

Na nekoliko sastanaka s Tuđmanom Čarls Redman, kao Klintonov posebni izaslanik, i Piter Galbrajt, u svojstvu američkog ambasadora u Hrvatskoj, stavili su do znanja Tuđmanu da ne može voditi dvostruku politiku, odnosno da ne može voditi borbu i animirati svijet za nezavisnost i cjelovitost hrvatske države, čija je još uvijek jedna trećina bila pod kontrolom Srba, a istovremeno raditi na komadanju Bosne i Hercegovine sa ciljem pripajanja nekih njenih dijelova Hrvatskoj. Tuđmanu je rečeno da ako Hrvatska želi oteti komad Bosne, onda neka zaboravi potporu Vašingtona za povrat svojih teritorija koje su pod kontrolom Srba u Hrvatskoj.

Hrvatska je danas nezavisna i cijeli njen teritorij je pod kontrolom Hrvata. A postoje li danas interesi za teritorij s hrvatskim predznakom u  Bosni i Hercegovini?

Ako je vjerovati Vašingtonu, ta ideja nema potporu!?

„Alija“ bi sada (pod budnim okom stranaca i dugogodišnjih ovakvih ili onakvih sukoba naravno) trebao da aminuje i Republiku Hrvata (trenutno mi ne pada niti jedan „državotvorniji“ termin) koja bi s Koridorom 5c koji je presijeca izgledala poput zrna kafe.

A gdje ima kafe ima i fildžana!

I evo nas kod drugog entiteta. Fildžan entitet ili popularnije FILDŽAN-DRŽAVA.

Akademik Muhamed Filipović u jednom od svojih nedavnih istupa podsjetio je na sjednicu prvog Bošnjačkog sabora jeseni 1993. godine u Sarajevu, na kojoj su prvaci SDA predložili stvaranje muslimanske državice s ranije pripremljenim ustavom te kartama na kojima su prekrojene granice, izjavivši da je na toj sjednici "čuo objašnjenje rahmetli Irfana Ljubijankića i Silajdžića da su se tobože stekle prilike kada ni Hrvati ni Srbi, ali ni Evropa neće biti protiv stvaranja jedne muslimanske države“ i da je  plan bio da  Bošnjački sabor preraste u ustavotvornu skupštinu te muslimanske državice.

Istina, svidjela se nekom ili ne, ako bi Hrvati dobili svoj entitet u BiH, profitirala bi ideja bošnjačke fildžan-države („potpiši Alija da je kolik avlija").

Time bi bio ostvaren višedecenijskog plana stvaranja muslimanske države u srcu Evrope. (A samo naivan može vjerovati da su te težnje umrle u pojedinim bošnjačkim krugovima.)

I ne koče Bošnjaci Čovića s „komšićima“ u Predsjedništvu i organima vlasti (dobro, iritiraju ga), već katolička Evropa koja nikada neće dozvoliti da stvaranjem hrvatskog trećeg entiteta, Bošnjaci u BiH dobiju ovaj drugi.

I kako stvari sada stoje to se (još) neće desiti. (Ili možda hoće?)