Wednesday, November 26, 2014

Poema o Željku Komšiću – Demokratskoj fronti

Na front! Na front!
Na vlast je spremno stupam
Dozvolite, ljevica sam samo u načelu
Puk kad bira
Nema mjesta građanskom veselju.

Sine Alijin i vi entiteski Srbi
Dočekasmo neku ljepšu zoru
Mante prošlost i ratove klete
Kad sam na Pale puc'o
A Bakir sjedio u trezoru
Danas smo bez oružja mrska
Mi smo vlast a drugi su mete.

O građani potlačene Bosne
Bio sam vam i ambasador i načelnik i predsjednik
Ali vlasti nikad kuš'o nisam (ma jel'!?)
Zato sam odlučio čvrsto
Postavit ću zahtjeve i uslov:
Neboder moj ustakljen nije
Žena moja na birou rada
One klupe u parku da su čiste
Tramvaji da ne kasne mnogo
Dajte ljudi!
Ne vjerujem al' kunem vas Bogom
Barem nešto vidno da se desi, narod to puši zato krente redom.

Preplivat ćemo Savu!
Nacionalne stranke za mnom!
Evropa viš' na nas čekat neće!
„Ja neću da pobijedim Lagumdžiju i SDP“
Kod Senada na Fejsu sam rek'o
Al' glasali ste i sad vam je 'vako
Hvala ti moj mentore Zlatko.

O hvala ti moj mentore Zlatko!
Ljubim te u drugarska usta
Evo stranku evo pola članstva!
Daj mi vlasti i kožnih fotelja
Samo s Bakirom! to bi tvoja želja.

Dozvolite (ponovo), ljevica sam samo u načelu
Zanima me sam' bošnjačko i srpsko mjesto
Jesam Hrvat al' u Širokom Brijegu sam pseto.
Vrijeme leti, izbori sljedeći su blizu
Na fornt! Na front!, uzalud će biti pravit listu.
Jebaji ga – iz naroda, pa narodski psujem (poručujem)

Volim vlast i vlasti se radujem!

No comments:

Post a Comment